Relax forum
Registriraj se i relaxiraj sa nama


Zabava, druženje i diskusije u opuštenoj atmosferi
 
Početna stranicaRegistracijaLogin

Share
 

 Umjetnička fotografija

Go down 
Autor/icaPoruka
Riječanka
Zlatni VIP član
Riječanka

Female
Scorpio Goat
Broj postova : 75449
Godine : 40
Lokacija : Relax
Datum registracije : 17.07.2010

Umjetnička fotografija Empty
PostajNaslov: Umjetnička fotografija   Umjetnička fotografija I_icon_minitime2/8/2020, 15:26

Umjetnička fotografija


Kao umjetnička vrsta prihvaćena je potkraj XIX. st., kada uz primjenu novih tehničkih postupaka snimatelj unosi vlastitu izražajnost. Francuski fotografi Felix Tournachon, poznatiji pod pseudonimom Nadar (1820–1910), i Étienne Carjat (1828–1906) te engleska fotografkinja Julia Margaret Cameron (1815–79) pioniri su portretne fotografije, a ratne Roger Fenton (1819–69) i Timothy O’Sullivan (1892–1916). Autorske interpretacije stvarnosti rade američki fotografi Alfred Stieglitz (1864–1946) i Edward Steichen (1879–1973) te Francuz Eugène Atget (1857–1927). Novo poglavlje u razvoju fotografije započelo je nakon I. svjetskog rata eksperimentima iz kruga Dade, nadrealista (Man Ray, 1890–1976) i Bauhausa (László Moholy-Nagy, 1895–1946); otada se fotografija nadahnjuje apstraktnim slikarstvom i estetikom tzv. nove stvarnosti, a i sama utječe na mnoge suvremene slikare od pop-arta (Andy Warhol, 1930–87) preko konceptualizma, land-arta i body-arta, a sve veća međuzavisnost likovne umjetnosti i fotografije kulminira u pokretu slikarskog fotorealizma. Početkom XX. st. američki časopisi uvode fotoreportažnu ili life-fotografiju kao važan čimbenik novinarstva (Jacob Riis, 1849–1914., i Lewis Wickes Hine, 1874–1940), a poglavito tijekom New Deala socijalno angažiranu fotografiju (Dorothea Lange, 1895–1965., i Walker Evans, 1903–75). Potresne fotografije iz španjolskog i II. svjetskog rata snimali su Henri Cartier-Bresson (1908–2004), Robert Capa (1913–54) i Werner Bischof (1916–54), poslije okupljeni u agenciji Magnum.
Početci fotografije u Hrvatskoj vezuju se uz postupak dagerotipije (izumljene 1839) i uz imena Zagrepčanina Demetrija Novakovića (učenika samog izumitelja L. J. Daguerrea) i Dubrovčanâ Antuna Drobca (1810–82) i Josipa Betondića (1815–64). Među pionirima su fotografije grof Juraj Drašković (1804–89), prvi poznati fotoamater u Hrvatskoj i autor prvoga grupnog portreta i žanr-prizora u povijesti hrvatske fotografije, te franjevac Dragutin Parčić (1832–1902), koji je eksperimentirao na gotovo svim tada poznatim područjima fotografije, sve do snimanja teleskopom i mikroskopom. Razvoj i jačanje građanstva od sredinom XIX. st. potiču osnivanje stalnih fotoatelijera; u Zagrebu prve atelijere otvaraju slikari Franjo Pommer (1818–76), autor albuma 15 fotografija hrvatskih književnika, i Julius Hühn (1830–96), koji je uz portrete radio i vedute gradova. Istaknuti su fotografi i Ivan Standl (1832–97), autor prve fotomonografije »Fotografičke slike iz Hrvatske« iz 1870., i Tomaso Burato (1840–1910), snimatelj triju albuma s vedutama i kulturno-umjetničkom baštinom Zadra. Do kraja XIX. st. u cijeloj Hrvatskoj registrirano je 180 fotografskih atelijera, a unatoč širenju i tehničkom usavršavanju medija (otkriće suhe ploče, smotanog filma i priručnih fotoaparata) opada vrsnoća profesionalne fotografije. Iznimke čine portreti zagrebačkih atelijera braće Gj. i I. Varga i Rudolfa Mosingera (1865–1918), koji je 1898. utemeljio Prvi hrvatski fotografski artistički zavod, a godinu poslije i Svjetlotiskarski zavod. Fotografi amateri udružuju se u klubove (prvi u Zagrebu Klub amatera fotografa 1892) radi promicanja fotografije kao oblika umjetničkoga izražavanja. Karlo Drašković (1873–1900) snima prvu moment-fotografiju »Skok« 1895; P. Salcher 1896. prvu rendgengrafiju, nepun mjesec dana nakon izuma rendgena. God. 1909. Juraj Božičević izdaje »Uputu o fotografiji«, prvi priručnik na hrvatskom jeziku; 1914. počinje izlaziti »Ilustrovani list«, prvi tjednik sa sistematskom fotoreportažom. Od 1920-ih avangardnu estetiku prihvaća Franjo Mosinger (1899–1956), a studentica Bauhausa Ivana Meller-Tomljenović (1906–88) radi fotomontaže (»Diktatura kralja Aleksandra«, 1930). Oko 1930-ih oblikuje se osebujna poetika tzv. zagrebačke škole umjetničke fotografije – Marijan Szabo (1913–67) i glavni nosilac socijalnog smjera u hrvatskoj fotografiji Tošo Dabac (1907–70), čiji ciklus »Ljudi s ulice« (1932–37) postiže međunarodni uspjeh. Ratna razaranja i obnovu zemlje nakon II. svjetskog rata dokumentirali su Ante Roca (1905–89) i Milan Pavić (1914–86). Pedesete godine XX. st. obilježene su ponovno djelatnošću Toše Dabca, autora ponajboljih portretnih fotografija kao i krajolika i kulturnih spomenika. Oto Hohnjec (1920–62) prvi je izložio kolor-fotografiju; Mladen Grčević (1918–2011) uvodi novi žanr, tzv. life-fotografiju, a Đuro Griesbach (1911–99), Vilko Zuber (1915–96) i dr. odražavaju intimističku tradiciju i izdvajaju se, pod utjecajem programa grupe »EXAT 51«, estetikom čistoga likovnog motiva. Promjena u pristupu krajoliku uočava se u radu braće Ante (1918–2004) i Zvonimira Brkana (1920–79), zanimanje za detalj i strukturu – mikrofotografiju u radu Zlatka Zrneca (1923–92) i makrofotografiju u radu Mitje Komana (1935–2002), braće Nina (1933–2012) i Josipa (1934–2006) Vranića te za fotografizam u onome Joze Ćetkovića (1940–86). Autorske domete u snimanju umjetničkih djela, poglavito arhitekture i dizajna te spomenika, dosežu Nenad Gattin (1930–88), Nedeljko Čaće (1932–89), Krešimir Tadić (1934–97), u novije doba Damir Fabijanić (1955) i Marin Topić (1956). Psihološka se motivacija prepoznaje u djelima Branka Balića (1930–76), Marije Braut (1929–2015), Milice Borojević (1938–90). Sedamdesetih god. XX. st. inovacije u fotografiji unose Josip Klarica (1946), Mio Vesović (1953), Fedor Vučemilović (1956), a prodiru i novi umjetnički nazori – od hiperrealističkih do konceptualističke pojavnosti – Željko Borčić (1942–2015), Željko Jerman (1949–2006) i Vladimir Gudac (1951). Doradba fotografije privlači Petra Dabca (1942), Nadu Orel (1939) i dr., a neoromantizam istražuje Zlata Vucelić (1942). Fotografijom se često služi i tzv. nova umjetnička praksa – Sanja Iveković (1949), Dalibor Martinis (1947) i Slobodan Braco Dimitrijević (1948). Krajem XX. st. najmlađa generacija ponovno otkriva portret, katkad reestetiziran, a služi se i postmodernističkim postupcima uz računalnu podršku – Sandro Đukić (1964), Damir Hoyka (1967), autorski tandem Sanja Bachrach-Krištofić (1967) i Mario Krištofić (1967) i dr. Prepoznatljivu autorsku interpretaciju u području modne fotografije dali su Stefan Lupino (1952) i Boris Berc (1960). Dokumentarnom fotografijom iz Domovinskog rata ističu se Antun Maračić (1950), Zoran Filipović (1959) i dr.

izvor
[Vrh] Go down
 
Umjetnička fotografija
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Relax forum :: Društvo i zabava :: Kultura i umjetnost :: Slikarstvo, kiparstvo, fotografija... :: Fotografija i strip-
Forum(o)Bir: