Relax forum
Registriraj se i relaxiraj sa nama


Zabava, druženje i diskusije u opuštenoj atmosferi
 
Početna stranicaFAQRegistracijaLogin

Share | 
 

 The Doors

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Niky
VIP član
avatar

Female
Aries Rat
Broj postova : 13617
Godine : 33
Datum registracije : 07.07.2009

PostajNaslov: The Doors   čet 8 srp - 7:35

Grupa The Doors je
osnovana 1965. u Los Angelesu pod imenom Rick and the Ravens, a prvi
članovi su bili pjevač Jim Morrison, klavijaturist Ray Manzarek te
Rayova braća Rick i Jim. Nakon nekoliko demo snimaka i koncerata,
Morrison i Manzarek napuštaju grupu i, zajedno sa gitaristom Robbiejem
Kriegerom i bubnjarom Johnom Densmoreom osnivaju Doorse. Članove grupe
vezala je ljubav prema jazzu, bluesu i klasičnoj glazbi; Densmore je
prije bio jazz bubnjar, Manzarek je imao klasično pijanističko
obrazovanje, dok je Krieger svirao flamenco i tek godinu dana ranije
kupio prvu električnu gitaru. Krieger je bio glavni pokretački element u
glazbi grupe, dok je Morrison bio "čovjek riječi", koji je iz svoje
bujne i nemirne mašte izvlačio mračne slike nasilja, smrti i ljubavi.
Prvi album grupe, nazvan jednostavno "The Doors" (1966.), mogao bi
se najkraće opisati kao "best of" grupe, budući da su gotovo sve pjesme
odmah postale hitovi, poput "Light My Fire", "Break On Through", "The
End", "Soul Kitchen", uz dvije obrade koje su Doorsi praktički
prisvojili i zasjenili originale. Drugi album, "Strange Days" (1967.),
predstavlja kreativni vrhunac grupe, uz mnogo glazbenih inovacija, ali i
razvoj Morrisonove poezije, osobito u recitativu "Horse Latitudes" i
desetminutnoj "When The Music's Over". Ta je pjesma, uz "The End" sa
prvog albuma, potpun opis Morrisonove ličnosti, u kojoj se
suprotstavljaju nemir i strast, odnosno želja za ostvarenjem cilja i
svijest o nemogućnosti promjene postojećeg stanja. Njegova sklonost ka
teatralnoj autodestrukciji dovodi do niza ekscesa u kojima se sukobljuje
sa zakonom, ali i sa članovima grupe.
Treći album, "Waiting For The Sun" (1968), jasno je pokazao sve veće
razilaženje između Morrisona, koji se sve više okreće svojim unutarnjim
demonima, koje je opisao u "The Celebration Of The Lizard" (na albumu
se pojavio samo odlomak "Not To Touch The Earth") i ostatka grupe.
Također, protivljenje
vijetnamskom ratu i službenoj američkoj politici, opisani u "The Unknown
Soldier" i "Five To One" dovode do sukoba sa organima vlasti, koji su
ih i prije napadali radi tematike i načina izvedbe pjesama. Ipak, Doorsi
nikad nisu bili dio hippy pokreta, premda su mu se približili albumom
"The Soft Parade" (1969.), koji se općenito smatra njihovim najslabijim
ostvarenjem, uz mnogo puhačkih instrumenata i neobičnih kompozicija,
među kojima je
najzanimljivija i najslojevitija upravo naslovna pjesma. Po prvi puta,
pjesme su potpisane imenima autora, a ne, kao prije, imenom grupe.
Neslaganja unutar grupe smanjena su kompromisnim rješenjem i
okretanjem jednostavnim skladbama pretežito blues ugođaja. Album
"Morrison Hotel" (1970.) donio je osvježenje u glazbi Doorsa, uz
nekoliko balada i općepoznati "Roadhouse Blues". Morrisonovo loše
zdravstveno stanje nije smanjilo žestinu koncertnih nastupa niti njegovu
kreativnost, no 3. srpnja 1971. godine dobiva srčani udar i umire u
stanu u Parizu. Dovršeni studijski materijal objavljen je posthumno na
albumu "L.A. Woman", posljednjem remek-djelu grupe. Morrison je ostao
dosljedan samom sebi do kraja u pjesmama kao što su "L.A. Woman" i
zlokobni "Riders On The Storm", koji su sumornim ugođajem i tematikom
nagovijestili skori kraj.
Nakon Morrisonove smrti, Krieger, Manzarek i Densmore objavljuju pod
imenom The Doors još dva albuma - "Other Voices" (1971.) i "Full
Circle" (1972.), no njihov komercijalni neuspjeh uvjerio ih je da se
okrenu
Morrisonovoj ostavštini i rad grupe povezuju isključivo s njegovim
imenom. Preostali studijski zapisi i fragmenti njegove poezije
kombinirani sa naknadno snimljenom glazbom objavljeni su na albumu "An
American Prayer" (1978.).
Zaostale, uglavnom koncertne snimke Doorsa objavljene su na albumima
"Absolutely Live", "The Doors In Concert", "Bright Midnight", odnosno
na box setu "Without The Safety Net".

ZANIMLJIVOSTI:

- Riječi "I am the Lizard King, I can do anything" se pojavljuju u "The Celebration Of The Lizard"
- Na koncertu u Miamiju 1. ožujka Morrison se skinuo do gola; Manzarek tvrdi da se radi o
kolektivnoj halucinaciji
- Okolnosti Morrisonove smrti nikad nisu potpuno razjašnjene, te se spekuliralo o samoubojstvu
- Pjesma "The End" se jednim dijelom bavi Edipovim kompleksom (ubojica ulazi u sobu svojih roditelja i siluje vlastitu majku)
- Gitarist Robbie Krieger je svirao prstima i često je koristio motive iz klasičnih skladbi, kao i klavijaturist Manzarek
- Jim Morrison je član "Svetog trojstva" hippy pokreta, uz Janis Joplin i
Jimija Hendrixa, premda Doorsi nisu bili dio tog pokreta

[/size]
[size=9]DISKOGRAFIJA:
[size=9]The Doors (1966.)
Strange Days (1967.)
Waiting For The Sun (1968.)
The Soft Parade (1969.)
Absolutely Live (1970.)
Morrison Hotel (1970.)
L.A. Woman (1971.)
Other Voices (1971.)
Full Circle (1972.)
An American Prayer (1978.)
[Vrh] Go down
Niky
VIP član
avatar

Female
Aries Rat
Broj postova : 13617
Godine : 33
Datum registracije : 07.07.2009

PostajNaslov: Re: The Doors   čet 19 svi - 16:34

The Doors - Waiting for the sun

Album izdan 1968 god.
Waiting for the sun , ovim album su se okrenuli malo komercijalnom pop - rocku ...i pjesmom Spanish caravan eksperimentirali sa rockom i flamencom ...
[Vrh] Go down
 
The Doors
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Relax forum :: Društvo i zabava :: Glazba :: Biografije, glazbene vijesti i glazba općenito :: Biografija i diskografija glazbenika-
Forum(o)Bir: