Relax forum
Registriraj se i relaxiraj sa nama


Zabava, druženje i diskusije u opuštenoj atmosferi
 
Početna stranicaFAQRegistracijaLogin

Share | 
 

 Svjetleća prikaza širi stravu u kukuljanima

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
Wall-e
Ljubitelj foruma
avatar

Male
Aquarius Buffalo
Broj postova : 6396
Godine : 31
Lokacija : Bejha
Datum registracije : 04.06.2010

PostajNaslov: Svjetleća prikaza širi stravu u kukuljanima   2010-06-17, 22:21

Malo, bijelo, sluzavo i svjetlece "neidentificirano" stvorenje, iako se vec nekoliko dana ni ne oglašava, ni ne prikazuje, kod mještana sela uz Rjecinu, ali i šire, izaziva veliku pažnju. Pocetne price, u meduvremenu prepricane hiljadu puta, po sistemu narodne predaje doživjele su nesvakidašnje modifikacije, pa se o "neidentificiranom" vec može štošta cuti, nerijetko i ono što nema nikakve veze s temeljnim dogadajem.
A sve je pocelo sasvim obicno. Kukuljanske djevojcice i djecaci Gloria Zaharija (11), Darko Lukin (13), Boris Juretic (17), Andrea Vrabic (14), Jelena Juretic (12) i Virna Kukuljan (11), proveli su još jednu dosadnu subotnju vecer na autobusnoj stanici smještenoj na ulazu u selo, svome omiljenom okupljalištu. I onda su, još uvijek nicim izazvani, ali i sasvim iznenadeni nagonom za štetnju, jer inace to im nije uobicajena radnja, odlucili oko 19.30 sati prošetati cestom u smjeru
susjedne Trnovice. "I idemo mi tako, u prvoj grupi, Darko, Jelena i ja, a iza nas ovi drugi, kad odjednom na Batici ugledasmo nekakvu svjetlost koja dolazi iz šume. Okrenusmo se prema njoj i na jedno petnaest - dvadeset metara vidimo nešto bijelo, visine oko pola metra, sa glavom na kojoj su se vidjele samo oci koje su sad bile crvene, sad zelene, sad florescentno bijele kako kraj drveta stoji i gleda na nas. Darko je bio na dva metra od njega, on se skamenio, a mi smo vrišteci poceli bježati na cestu", prica Glorija.
"Bježala je i ova grupa iza nas, to cudo je cviljelo, lupalo i grebalo s onim rukama gdje su mu umjesto prstiju bile kao kandže i sve je po boku klizilo za nama, jako pušuci, svetleci i bijeleci se, kao da ga je neko cijelog posuo brašnom. Onda je i Darko nekako pobjegao, pao na cestu i poceo histericno vrištati, mi smo ga podigli i nekako pobjegli do autobuske stanice, a to je letjelo za nama. Mislim, letjelo,
ma ne po zraku, vec po zemlji, vuklo se po boku takvom brzinom da se ustvari vidjela samo ta bjelina kako klizi za nama. Od stanice smo pobjegli pred kapelicu, ludi od straha, ma to je sad došlo iz kanalcica koji izmedu kuca vodi do tog šumarka, gdje smo ga prvi put i vidjeli. Onda smo pobjegli na drugi kraj sela - do malinice, a to je došlo za nama. Kad smo vec bili ludi od straha, Andrea nam je rekla da to sjedi na ogradi od jedne stare kuce, odjednom je odljigavilo preko našega mostica i nazad u šumu. Ne mogu vam reci koliko smo se prestrašili, a trebalo je poci kuci. Nekako smo došli, plašili smo se da nam niko nece vjerovati u to što nam se dogodilo, te nikome nismo tu noc ništa ni govorili",
prica Gloria Zaharija. No, kako klinci rijetko što mogu sakriti roditeljima, a njihov strah bio je više nego vidljiv, roditelji su vrlo brzo saznali citavu pricu.
"Moja Andrea je došla kuci sva blijeda, na moje inzistiranje ispricala mi je citavu pricu. Prvo sam joj rekla da prestane izmišljat, no kako nije odustajala cak sam joj i zaprijetila batinama, totalno iživcirana takvim glupostima. Ali, iz minute u minut njezin je strah rastao umjesto da se stišava i onda sam iznova zatražila da mi preprica citav dogadaj i shvatila sam da dijete ponavlja pricu od rijeci do rijeci, tresuci se kao prut i ja joj vjerujem. Tim više što su i ostala djeca roditeljima ispricala identicnu pricu", kaže Andreina mama Dunja, dodajuci kako su tu citavu noc psi bjesomucno lajali, osjecalo se nešto cudno u citavom mjestu, a klinci koji su imali bliski susret s "neidentificiranim" spavaju s roditeljima, ni u ludilu ne pomišljaju na izolaciju u vlastitoj sobi.
Kako je ostatak društva još bio u školi, Gloria nas je odvela do mjesta zbivanja i pokazala drvo iza kojeg je izvirio "bijeli stvor bez nosa i usta, s ogromnim raznobojnim ocima i nogama koje kao da nisu noge nego umjesto stopala
ima nešto okruglo" i na drvetu su lijepo vidljivi tragovi kandži, a ispod drveta dubok vodoravan trag kao da je netko vukao balvan.
Vjerujte, jezovito, tim više što na kori drveta uistinu postoje tragovi nekakve osušene i skorene sluzi, a klinci se lijepo rekli da se
"strašni mališan" ljigavi.
U 14:20 pristigli su i ostali akteri price iz škole, te smo upitali Darka što je to bilo.
"A šta ja znam šta je bilo, strašno sam se uplašio, pa ja sam bio na dva metra ispred toga, to je cviljelo, lupalo, bljeskalo, a ja se nisam mogao pomaknuti. Još se bojim, još me je strah i mi, kad padne mrak, uopšte ne izlazimo iz kuca. Ne znam dali bi preživeli opet isto, i onda sam se srušio jeli od straha, od šoka ili necega drugog. A znate šta, nama nitko ne veruje, ali to je stvarno bilo tako. Šta je to bilo, ni je sam ne znam, ali znam da sam ga vidjeo i cuo. Iduce vece smo vikali s ceste - mi te se ne bojimo, pokaži se, a ali se to se ni pokazalo vec je iz šume lupalo, vriskalo i šta ti ja znam šta vec ne". Da nisu samo djeca imala bliski susret s "necim tim" potvrduje i gospoda Ivka Kukuljan zvana Micica koja je imala slicno iskustvo krenuvši jedne noci u štalu… "Ušla sam unutra, kad ono s poda gdje je nekad bilo sijeno, cujem nekakvo puhanje, kao da neko kašlje, hripce, ali nije covjek vec nekakav glas, ne mogu vam opisat kakav, stravican", govori Micica i nastavlja, "nisam ja cekala da se to pokaže, nisam ga videla ali sam ga cula, pobjegla sam što sam brže mogla, baš cu ja vraga cekat. Cujte, uplašila
sam se, ma strašno sam se uplašila, sad idem po danu u štalu, više po noci ne smijem, a nebi ni išla, nizašta na svijetu". Mještani spominju i vozaca "Autotroleja", Ladislava, koji je takoder imao susret s "neidentificiranin".
"Da ja sam cula da je Ladislavu dok je vozio autobus iz Martina za Lopace, odjednom nešto bijelo proletjelo preko ceste, te mu se autobus sam od sebe ugasio, svjetla su se pogasila i da ga je upalio tek kad je to bijelo nestalo. Šta je tu bilo ne znam, jer ja u autobusu nisam bila, tako se prica…", govori jedna vremešna stanovnica Kukuljana. Sve u svemu, i staro i mlado u Kukuljanima boji se mraka, psi laju vec sedmicu dana nesmanjenim intenzitetom, cudni stanovnik šume trenutno se pritajio, osim što se lupom i svojevrsnim cviljenjem koje dopire iz šume s vremena na vrijeme izdaje. Mnogi priznaju strah, a neki odmahuju rukom kako su to sve izmišljotine. Nelagoda se uvukla u svaku
poru seoca na izvoru Rjecine, a da je stvar ozbiljno shvacena potvrduje i "izlazak na teren" nacelnika opcine Jelenje Branka Juretica, ali i pripadnika policije. Što je to što straši mještane još uvjek je nepoznanica, Kukuljani vec desetak dana ne spavaju mirnim snom.
"Mi necemo spavati dok se ne sazna šta je to bilo", jednoglasni su u odgovoru mještani,neovisno kojoj starosnoj dobi pripadali.


Misterije i neobjašnjivi fenomeni
[Vrh] Go down
Gost
Gost



PostajNaslov: Re: Svjetleća prikaza širi stravu u kukuljanima   2010-07-13, 13:30

ajoojjj upomoć....još jedna bajka :;):
[Vrh] Go down
Wall-e
Ljubitelj foruma
avatar

Male
Aquarius Buffalo
Broj postova : 6396
Godine : 31
Lokacija : Bejha
Datum registracije : 04.06.2010

PostajNaslov: Re: Svjetleća prikaza širi stravu u kukuljanima   2010-07-14, 14:59

Ja mislim da je bajka ali se bila velika prašina digla oko toga!
[Vrh] Go down
Sponsored content




PostajNaslov: Re: Svjetleća prikaza širi stravu u kukuljanima   

[Vrh] Go down
 
Svjetleća prikaza širi stravu u kukuljanima
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Relax forum :: Društvo i zabava :: Na rubu znanosti :: Kriptozoologija-
Forum(o)Bir: