Šta biste rekli o tome ?

u danasnje vrijeme tesko je pronaci pravu ljubav i osobu u kojoj mozemo vidjeti sami sebe... pored svih prepreka koje se stvaraju medju ljudima koji se vole... sta kada jedna od tih prepreka bude razlicita vjeroispovijest...
mozda ne za voljene ali sta kada se okolina ili obitelj pocnu mijesati u vezu iz tog razloga sto poticu iz razlicitih kultura...
sta vi mislite o tome... da li je ljubav vrijedna borbe makar pod cijenu gubitka podrske obitelji i moze li uspjeti...

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


ja licno mislim da ljubav moze preci sve prepreke i ne smatram vjeru nesto narocito velikom preprekom za ljubav.. znam dosta ljudi koji su godinama u braku i slozno zive bez obzira na vjeru i pripadnost.. ja bih se borila za ljubav pod svaku cijenu i ne bih obracala paznju na misljenje i stavove okoline

Smatram da naša vjerska opredjeljenja ne bi trebala biti mjerilo. Kada volimo onda tu osobu prihvaćamo sa svime što ona nosi sa sobom , pa tako i različito vjersko opredjeljenje. Kada , bi se uvijek obazirali na mišljenja okoline , do kuda bi stigli , jer kada nekoga volimo , ne volimo radi okoline i ne idemo sa time da ta osoba odgovara okolini, nego nama.

To ne bi trebalo da predstavlja problem za vezu ali ako se stupa u brak treba neke prakticne stvari dogovoriti. Tu pre svega mislim na Crkveno vencanje,krstenje ili obelezavanju verskih praznika.

U principu, kada supruznici dolaze iz porodica koje su razlicite vjeroispovijesti, ta veza moze uspjeti ako obje strane nisu vjerski fanatici,ili ako je jedna strana voljna da se nakloni drugoj.....jer kolika god da je zelja,nema sanse da se istinski vole pop i hodza!
Tu moze postojati samo odredjeni stepen tolerancije,ljubav nikako
Na kraju krajeva, ne moze se ni roditi ljubav izmedju dvije osobe koje imaju dva sasvim razlicita pogleda na jednu stvar koja se prozima kroz cijeli zivot osobe,kao sto je slucaj sa vjerom
Nesuglasice kad-tad izgrizu bilo kakvu simpatiju ako se i uspjela roditi na pocetku

... da li je ljubav vrijedna borbe makar pod cijenu gubitka podrske obitelji i moze li uspjeti...

Vrijedna je i može uspjeti

Ako se dvoje zaista vole,i ako misle da je to to,onda vjera ne bi trebala da predstavlja problem,pogotovo ne misljenje rodbine i komsija.I sto kaze Wind,ako to dvoje nisu bas vjerski fanataci,ako su tolerantni i normalni ljudi,vjera nije problem.Ja iskreno ne bih dozvolila roditeljima,a o rodbini da ne pricam,da mi se mijesaju u odabir mog partnera.Alergicna sam na to..mislim ko su svi oni da se uplicu tu!?U redu je savjet dati,normalno porazgovarati,ali da se oni ljute i ne razgovaraju sa djetetom zato sto je ono izabralo nekog druge vjere,to je nedopustivo.

Mislim da je potreban dogovor u svemu.Ljubav može biti...ali mislim da se moraju poštivati i jedna i druga vjera.Mislim da tu treba biti tolerancije i onda se sve da riješiti.Ipak mislim da to nije jednostavno i da je potrebno o tome razgovarati.Jer tu neko popuštanje mora biti sa neke strane.

Svaka strana mora imati jednaku slobodu odlučivanja i ravnopravnost u odlukama.Samo je te odluke potrebno donositi iz srca i vlasitog uvjerenja i znati kako svoje stavove djeci predstaviti i biti jasan u tome...a a ne gomilati nezadovoljstvo u sebi.Odluke donositi bez okoline i uz pomoć trećih "dobronamjernih" osoba.

U biti...na kraju... je sve jednostavno...tolerancija,dogovor,jasnoća i niti malo skrivenih misli

Naravno da se u 90% slucajeva obitelj i familija nece sloziti sa time..
I ma koliko da je ljubav jaka.. kada ti pune glavu svaki dan istim glupostima pocinjes i sam da verujes u njih

Zato je najbolje sa svojim partnerom ziveti u odvojenoj zajednici

Vidim da vas je nekoliko pogresno protumacilo neke moje rijeci....
Kada rekoh :"da nema sanse da se vole pop i hodza"...ova dva pojma sam upotrijebila kako bih slikovitije prokazala dvije krajnosti
Hodza i pop su ljudi,mogu biti divne osobe obojica ali to su dvije persone koje imaju sasvim dva razlicita pogleda na svijet.
Dvije osobe koje su totalno zagrizli u dvije razlicite vjere se apsolutno ne mogu voljeti Sasvim je druga stvar sa ljudima koji religiju dozivljavaju na jedan,hajmo ga nazvati, sporedan cimbenik u zivotu
Takve veze su uistinu uspijevale, i sama poznajem takve supruznike
Ja samo kazem da se dvije vjerske krajnosti,totalne predanosti razlicitim religijama - ne mogu voljeti.....mogu se u najmanju ruku tolerisati


A ljubav je uistinu dugi niz kompromisa.....ipak, neke krajnosti jednostavno ne tolerisu kompromise

Na pitanje dal bi se borila vjerovatno da bi,ljubav je ljubav,ne poznaje vjeru,ne poznaje granice,al iskreno rečeno na dugoročno gledano vjera može postati problem i to veliki..tako da ne vjerujem u to da ljubav može pobjediti u takvim slučajevima jer kad tad doći će do mimoilaženja..u biti većinu slažem se s Wind.

cini se da je ljubav u stanju preko svega prec, i to ce vrijediti za pocetak mozda dok nam je sve ostalo svejedno, pa i okolica , obitelj....
no moguci su sa vremenom veliki problemi koje mogu sve to narusit kad sami fundament te veze nije stabilan. Ima brakova koje opstanu u prkos svemu, ali to je rijetko.
Za mene licno bi bilo vazno da je bar krscanska vjera, nest drugo ne dolazi u obzir, pogotovo muslimanska vjera, jer su razlike ogromne i za mene je to nepomislivo.