Dali ste se ikad zaljubili u nekoga za koga ste pomisli da je "anđeo" jer vam se sve svidjelo na toj osobi na prvi pogled? Nešto kasnije shvatite da ste zapravo upoznali anđela sa greškom i par mana ....šta ste uradili sa tim vašim anđelom,pokušali promjeniti ili predali ga zaboravu?


Ja sam ga predala zaboravu,mada je to nemoguće,
nešta me uporno podsjeća na njega,jbga...

najbolje je to zaboraviti ....nemozes ti to nikad promjeniti ...kakav je takav je....

ne nikad,mene niko ne podsječa na anđela

Svatko ima neku manu, neke možeš prihvatiti, neke ne, ako se pokažu veče nego što su izgledale na prvi pogled ili ako ih tek naknadno uočiš.

Da,desilo mi se jednom ali nije to bila ljubav,i kad sam uvidjela da je "anđeo s greškom"predala ga zaboravu.

To je onda sigurno bila neka velika greška Ana.

Nije bila velika,ali dovoljna da ga se okanem i idem svojim putem.

predao ju zaboravu...
iako ju vidim skoro svaki dan, nema tu više neke ljubavi....a ono što podsjeća na nju...
držim samo za sebe...ipak mi je jednom bila sve....

ja na ljude nikad ne gledam kao na anđele

Teo u svonm elementu s komentarima,care

Svi su ljudi anđeli s greškom, neki većom,neki manjom...

di me nađe s ovim ... svašta čovjek vidi kad skine "ružičaste naočale" ...svi smo nekakvi

Ma nije on bio anđeo s greškom, već ja, slijepa sam bila od hormona sreće. Bilo, prošlo..... naravno da se sjetim, ali to je zbilja rijetko, više mi na pamet padne prijateljica koja se za njega udala.

Desilo se...dosta puta...ma, jednostavno kad skontam da to nije TO, nema vise ni ONOGA... al objasnjavam... Sve u svemu, htedoh reci da kad skontam da decko nije to sto sam mislila, jednostavno mi se vise ne svidja....jer to nije to...

Desilo mi se...ne znam da l je bila gluma prije veze, a i na pocetku, pa sam stekla utisak da je zaista andjeo ili sam bila toliko zaslijepljena.Al vremenom se pokazalo da sam bila u zabludi, da iza te predivne maske andjela, cuci jedan mali djavolcic. Mislila sam da ce se sam promijeniti, al je to tesko, i naravno da sam morala otići, jer jednostavno ne zelim nekog ja da mijenjam, i nekog da prilagodjavam sebi. Svako se ponasa onako kako mu odgovara, a moje je da odlucim hocu li trpjeti ili ne. I kad se trpi onda tu nema rijeci o ljubavi...Danas se vise ne zanosim, jer znam da u zivotu nije sve tako kako izgleda...treba malo zagrebati da se vidi sta se krije ispod fasade