First topic message reminder :

Ovdje istresite svoje trenutne misli, želje i emocije, ono kako se trenutno osjećate, što bi željeli da se promjeni u vašim životima, čime ste zadovoljni; neka vam ovo posluži kao pravi dnevnik, možda i "ispušni ventil"...
Krenuti ću prvi. Danas mi je baš dan kada u svemu tražim izgubljeni smisao, snagu za novi početak. Koliko se god trudio pozitivno razmišljati i vjerovati u bolju budućnost, događaju mi se karakteristike mog horoskopskog znaka (raka), napravim korak naprijed i dva natrag. Nikako ne mogu shvatiti kako ljudi koji me okružuju i utječu na moj život ne mogu shvatiti koliko je malo potrebno za sreću, puno više energije troše na negativnosti, nego na pozitivnosti. Javlja mi se želja da odem negdje daleko i pokušam izgraditi novi život, čak mi se to čini kao jedino rješenje...

bez veze mi je dan ...nedostaje mi moj posao...glupo se osjecam u kuci...kuhaj ...peri... radi...i ni zasta nemas vremena...kad radis sve obavis i opet imas vremena za sve....bas se osjecam glupo...

Dan mi je bez obzira na vrijeme koje me obično ubija odličan....malo letanja vamo tamo ali baš sam sretna.......

Baš sam danas mislila biti sretna, jer sam bila kod moje Sandre i uživala, ali me tintaaara uhvatila nespremnu pa se nemogu veseliti što smo se nalaprdale .
Jedva čekam da me prođe gadura boliti, mrzim ju. :vrag: jedan boli me svaki drugi dan.

znaci da ima nesto u njoj kiki

evo i mene boli glava skoro svaki dan a hiljadu nekih obaveza...ne znam sta je ovo ne mogu sve stici...ko da se sav svijet na mene oslonio ...sta god kome treba svi meni kao ja cu to najbolje uradit...ja to znam...ja sam snalazljiva...e pa dosta mi je toga...

B. ovu priču sam več čula sto puta. Tako je i Sandri ćim bi bila kod kuče tri dana zaredom makar i na bolovanju svi bi joj dolazili da im nešto odradi, skračivanje hlaća i krpanje, zavjesa, pa ti kao znaš to meni najbolje. Baš mi vas je žao, ali treba im malo svima pokazati zube :vrag: i više neće dolaziti onda.

Upravo me naježila jedna čudna slučajnost.

Mada su takve faze uvijek prolazne, zadnjih nekoliko dana su me neke situacije u privatnom životu shrvale i imam osjećaj da gubim snagu i volju za život, ne radujem se novom jutru i volio bi da se probudim negdje drugdje ili da se uopće ne probudim.

Ja sam jedna zatvorena osoba. Sjedim maloprije kraj jedne meni drage osobe koja prolazi kroz tešku fazu u životu i osjetim gdje bi ju trebala zagrliti i nenapravim to. Kao da će me pojesti, zato sam si rekla da više neću tako, probati ću joj barem ovo vrijeme ublažiti svojim ramenom za plakanje,kada dođem opet kod njih.

Što ne volim kad mi komunikacija s nekim nalikuje na "hod po jajima".
Nikad neću razumjeti ljude koji se naljute ako ih "krivo pogledaš", osobe
koje važu svaku tvoju riječ. Koliko se god trudio, s nekim ljudima se
nikako ne mogu naći na istoj valnoj duljini .

voljela bi da mogu biti na više mjesta i raditi više stvari

Nema mi goreg osjećaja od osjećaja da je moj trud oko nećega bio uzaludan.
Možda griješim što se u svim odnosima s ljudima i u svim poslovima dajem svim srcem i posvećujem onom što mislim da je toga vrijedno. Možda uvijek treba imati neku dozu rezerviranosti, mada ja tako teško da mogu funkcionirati. Možda se uz ništa ne treba pretjerano vezati. Onda je kad nešto izgubiš bol i razočaranje manje.

Možeš i ovdje iznositi svoje misli Provincezo.

pa eto..........
razmisljam o rijeci "admin"
to mi dodje kao muslimansko musko ime
i kadgod procitam tu rijec, cujem nekog kak vice "admineeeeeeeee, dodji bolan"
:

Ha ha, i meni su ponekad slične asocijacije padale na pamet Provincezo...