First topic message reminder :
Čitam OVDJE o najnovijoj pedofilskoj aferi i razmišljam, s obzirom na način kako je tekst intoniran, je li čovjek uistinu kriv za ono za što ga optužuju. Pojam starog prasca oduvijek je poznat i ne znam postoji li žena koja se s takvim primjerkom nije nikad susrela. Zbog nepopularnosti homoseksualnosti u našim krajevima, iskustva muškaraca su možda malo siromašnija po tom pitanju, no ima i toga. Prva bih skočila da mi netko pipne dijete i taj se ne bi dobro proveo. Pedofilija je najodvratnija pojava jer se nasilje vrši nad bespomoćnom djecom i ostavlja trajne posljedice. Znam da nije isto pipkati dijete vrtićkog uzrasta i ono iz osmog razreda osnovne, no u velikoj mjeri se tu radi o istoj vrsti kaznenog djela.
No postoje nažalost pojave gdje se ljudi, osobito treneri, učitelji tjelesnog i drugi koji stalno rade s djecom, lažno optužuju za tu vrstu zlostavljanja. Razlog je često osobna netrpeljhivost djeteta ili roditelja prema toj osobi ili čak mogućnost da se kroz tužbu dobije odšteta za pretrpljene duševne boli - nešto što je nedavno sa zapada uvezeno i k nama. Osobno znam slučaj potpuno krivo optuženog čovjeka što je sudski dokazao - ali tek nakon dugotrajnog postupka i gubitka radnog mjesta na koje se poslije i nije htio vratiti. A dovoljno je "pustiti glasinu" vezano uz nekoga pa da taj netko ima velikih problema u obitelji i na radnom mjestu.
Što se mene tiče, "prave" pedofile bi se trebalo uškopiti i zatvoriti u samicu do kraja života, ali bi trebalo puno više pažnje polagati u ispravnost vođenja postupka protiv optuženih, jer optuženi je nevin dok mu se ne dokaže suprotno.