First topic message reminder :

Vezenje, štrikanje, heklanje (kukičanje), makrame, tkanje, šivanje, to su samo neki od ručnih radova kojima su još ne tako davno žene popunjavale "prazni hod" u domaćinstvu kako ne bi nikad sasvim besposlene sjedile i razmišljale kako im je život težak. Ovo zadnje je napisano pomalo u šali, no činjenica je da je žena nekad morala gotovo uvijek imati nešto korisno u rukama, pa je tako posljepodnevni odmor ili večernje sate bez televizije i kompa prije spavanja provodila šijući odjeću za djecu, krpajući čarape, izrađujući stolnjake, salvete, zavjese i ostalo što se obično davalo djevojkama u miraz, a one su dobar dio toga izrađivale same i sa svojom majkom u slobodno (?) vrijeme. Kasnije je moglo proći i čitanje. Još kasnije ručni radovi su postali zadovoljstvo i opuštajući posao za suvremene stresom opterećene žene, ponekad, puno rjeđe, i muškarce.

Okušala sam se još kao dijete u većini tih aktivnosti. Nisam nikad naučila krojiti, a šivanje mi je samo za najosnovniju nuždu. Vezenje križića mi nije išlo od ruke, no goblen je nekako prolazio kad je sve bilo nacrtano. Štrikanjem sam proizvela smiješne iskrivljene stvari i moram priznati da više ne znam ni lijeve ni desne očice ni ništa slično - naprosto to nisam nikad naučila. No zato je heklanje (kukičanje bilo moje područje) Od vunenih ukrasa, šalova, dekice za dijete, kape i haljinice za lutku, nije bilo ničega u što se ne bih upustila. Na kraju sam najviše voljela heklati tabletiće koji su izgledali kao od čipke. No kad sam morala odlučiti između kukičanja i čitanja i kasnije interneta, kukičanje je izgubilo bitku. Nadam se ipak da ću se jednoga dana tome vratiti - umirujuće je, za razliku od često stresnog interneta...


A čime ste se vi bavili?

Joj, da znaš kako je teško naći ženu koja će te ošišati kako si zamislila... Kad sam se preselila pretražila sam cijeli kvart i sve salone da nađem onu pravu. Za vrijeme potrage se nisam baš najbolje osjećala s onim što mi je bilo na glavi

Je to stoji,teško je naći pravu frizerku...naviknu se ljudi na jednu i to je to...u salonu puno žena želi samo mene,naviknu.

Lijepo je biti tražen. Nije samo navika, ti imaš ono nešto što te žene vide u tebi i ne nalaze drugdje. Frizura je okvir lica i jako je važno da odražava našu predodžbu o sebi.

Meni osobno je frizura bitnija od puno toga na osobi,ili je to profesionalna deformacija... :

Ne mora biti, iako je pod utjecajem toga najvjerojatnije. :hy:

Danas tesko ko da ce vesti ..heklati ili plesti .....gobleni nisu u modi vise po zidovima ..heklamo isto tako a sto plesti kad se ima gotovo kupiti ...bas sve prolazi sto je lijepo ..prije kad uradim goblen ..uzivam da gledam i sjecam se koliko mi jev truda trebalo ..ili zivaca kad se zavezi akonca mi nestane ..pa uvuci ..pocni ..i taman pocnes ..ono druga boja ti treba ... nekad bi ga bacila ..a nekad uzivala u tome ..a sad mislim da ne bih mogla vesti ...
meni jako drag goblen



a volim sve motive prirode ..ali ne i standardne one cetiri godisnja doba ...

ima li jos netko da voli goblene ....

i ja volim radit goblene, takodjer heklati, dosta saam vec toga isheklala, raznih stolnjaka a sad presla i na heklanje torbica, djeca su odusevljena

a pa da ručni rad je najbolji rad recimo rols rois nebi se pravio mašinski nego ručno

željela bi "obući" ručke od torbe ,(ispucane),zanima me nešto sa špagom,ima tko kakvu ideju