Vezenje, štrikanje, heklanje (kukičanje), makrame, tkanje, šivanje, to su samo neki od ručnih radova kojima su još ne tako davno žene popunjavale "prazni hod" u domaćinstvu kako ne bi nikad sasvim besposlene sjedile i razmišljale kako im je život težak. Ovo zadnje je napisano pomalo u šali, no činjenica je da je žena nekad morala gotovo uvijek imati nešto korisno u rukama, pa je tako posljepodnevni odmor ili večernje sate bez televizije i kompa prije spavanja provodila šijući odjeću za djecu, krpajući čarape, izrađujući stolnjake, salvete, zavjese i ostalo što se obično davalo djevojkama u miraz, a one su dobar dio toga izrađivale same i sa svojom majkom u slobodno (?) vrijeme. Kasnije je moglo proći i čitanje. Još kasnije ručni radovi su postali zadovoljstvo i opuštajući posao za suvremene stresom opterećene žene, ponekad, puno rjeđe, i muškarce.

Okušala sam se još kao dijete u većini tih aktivnosti. Nisam nikad naučila krojiti, a šivanje mi je samo za najosnovniju nuždu. Vezenje križića mi nije išlo od ruke, no goblen je nekako prolazio kad je sve bilo nacrtano. Štrikanjem sam proizvela smiješne iskrivljene stvari i moram priznati da više ne znam ni lijeve ni desne očice ni ništa slično - naprosto to nisam nikad naučila. No zato je heklanje (kukičanje bilo moje područje) Od vunenih ukrasa, šalova, dekice za dijete, kape i haljinice za lutku, nije bilo ničega u što se ne bih upustila. Na kraju sam najviše voljela heklati tabletiće koji su izgledali kao od čipke. No kad sam morala odlučiti između kukičanja i čitanja i kasnije interneta, kukičanje je izgubilo bitku. Nadam se ipak da ću se jednoga dana tome vratiti - umirujuće je, za razliku od često stresnog interneta...


A čime ste se vi bavili?

moja nona je voljela heklanje....puno...
i dan danas je se sjetim kada pogledam u neke njezine goblene...

a ja? ja nemam dara za to..

Mislim da su više u pitanju fina motorika i interes nego dar. Žene su tu u prednosti, premda ima muškaraca koji su se izvrsno snašli na ovom području koje se uobičajeno smatra ženskim. :

Korny, lijepo da se svoje none sjećaš po takvim stvarima, to znači da si je volio i pratio što radi.

znam štrikati, ozbiljno ne zezam se

Bravo!

Kako si naučio?

Tako sam i ja naučila, a usput je naučio i moj mlađi brat, ali on nije dalje razvijao vještinu.

Ja ništa od toga neznam raditi

Pa ima i drugih stvari - možda si izrađivala nakit od perlica, plela one šarene narukvice od konca ili nešto radila s papirom, drugo mi sad ne pada na pamet...

Pa frizure, i to spada ovamo

moja sestra je neko vrijeme izvodila prave majstorije od kose

Bome je kreativno,nekada trebaš stvarno mašte i truda da ošišaš kako su oni zamislili :afro: