Poznajem ljude koji cijeloga života u stanu čeznu za kućom, ali i one koji iz kuće žele u stan. Koji bi bio vaš izbor?

Živim u kući i ne bi volio živjeti u stanu, ipak mi je ljepše kad mogu prošetati po zelenom dvorištu, nego da toga nemam .

Živim u stanu, ali čeznem za kućom.

Jasne su mi prednosti stana - lakše i jeftinije održavanje, manje režije, pomoć koju nam mogu pružiti susjedi... U kući je život skuplji, nema zajedničkih popravaka kvarova, čovjek sve mora napraviti ili platiti sam. Susjeda možda ima, možda nema, obično puno ovisi od toga kakvi su oni prvi do nas, jer ljudi smo, ponekad treba njima ili nama neki oblik pomoći. Ipak bih izabrala kuću - zbog mira i zbog vrta koji bi moju kuću svakako okruživao...

Ja bi htio isto kuću baš zbog toga kako Slavonac veli, ali ne bi htio živjeti u njoj sam. Inače sad živim u stanu.

Pa kuće se zapravo i zovu obiteljskim kućama jer u njima živi obitelj. Za samce je često najugodniji mali stan koji se lakše održava.

Nažalost ima onih koji sami žive i u kući.

Znam. Isplati se zamijeniti kuću za stan ili smještaj u staračkom domu ako se radi o starijoj osobi. Ja bih vjerojatno tako učinila da sam sama u kući i da osjećam da više ne mogu tako dalje. Ali teško je to, čovjek se veže za prostor...

Dobro ste rekli, meni puno znači mir, puno rodbine mi živi u stanu u zgradi gdje se svaka malo veća susjedova buka čuje, to je strava. A i zelenilo oko kuće puno znaći, smiruje te, imaš gdje prošetati, mene izludi kad sam kod nekog u stanu u gostima cijeli dan i nemam kud izići osim u hodnik ili na parking.

Biram kuću. Uvijek sam živjela u kući i vjerujem da bi se teško navikla na život u stanu. Mada ima i to velike prednosti. Stan se puno lakše održava (u svakom pogledu). Doduše, ne bih se previše žalila da privremeno odselim u neki stan pa da sam solo

ja zivim u stanu, cini mi se da se ne bi mogla navici na kucu, mogu otici par dana na odmor u vikendicu, al zurim da se vratim u buku. Nekad mi smeta ona tisina, fali mi buka. Doduse jest bolje zivjeti u kuci sa basticom i cvijecem i svojim mirom, ali to je sve stvar navike. Ja citav zivot zivim u stanu tako da ne bi mogla zamisliti da zivim u kuci. ::

Možda doista i je sve stvar navike. Djetinjstvo sam proveo u kući, kasnije sam kombinirao život u kući i stanu. Kuća je bolja zbog većeg konfora, mira, mogučnosti da uživaš u vrtu, travnjaku...

cijeli svoj život živim u kući....
i ne bi mijenjao to nizašto....

Imam i jedni i drugo,trenutno sam u stanu,ako se ikada udam prelazim u kuću,definitivno...

Samo kuća, neznam dali bi mogla naviknuti na stan.
Oduvijek živim u kući. Odrasla sam na pravom selu i nebih voljela da mi dijete odrasta u zgradi, ovo mi je super.

Biram kuću,ali u životu se dešavaju nepredviđene stvari tako da i na stan bi se prilagodila bez problema....