First topic message reminder :


Kaktusi su sukulentne biljke koje pripadaju porodici Cactaceae, a potječu iz Amerike (Sjeverne, Srednje i Južne sa susjednim otocima). To su uglavnom bodljikave trajnice koje se odlično suprotstavljaju suši zahvaljujući sočnom i mesnatom sastavnom tkivu. Naziv sukulent odnosi se na svaku biljku sočnog tkiva stabljike i lišća, a često i korijena, koje zadržava vlagu i omogućuje biljci normalan razvoj u razdobljima sušnog vremena.

Obožavam kaktuse, znam da ih i Kate voli, mogli bi ovdje osnovati klub ljubitelja kaktusa! :

SUKULENTI MOGU BEZ VODE, ALI NE I SRCA
Taj čudesan svijet kaktusa
Budući da svi spadaju u veliku botaničku porodicu kaktusa, sve generalno nazivamo tim imenom mada su brojni rodovi na koje se ta porodica dijeli. Također, svaki od tih rodova ima mnoštvo predstavnika od kojih svaki ponaosob ima razloga za divljenje
Piše Tatjana MANDIĆ BULIĆ
Imati vrt potreba je današnjeg čovjeka. Način života koji nas nerijetko tjera na brzinu i površnost često rezultira bolestima i nezadovoljstvom. Mala zelena oaza uz prostor u kojem boravimo može nas uspješno relaksirati i osvježiti um.
Dosad smo mnogo govorili o raznim vrstama bilja, načinu uzgoja i njihovim potrebama stavljajući uvijek u prvi plan čovjeka i korist koju mu biljke pružaju. Svaka je biljčica priča za sebe, neka sa sretnim, neka s tužnim završetkom. Uostalom, tako je i s ljudima. Što ih više mazimo i pazimo, veća je vjerojatnost da će ući u prvu skupinu.

Samozatajne biljčice izuzetne ljepote
Skupina bilja koja na prvi pogled djeluje nezahtjevno, a zapravo treba veliku brigu, su kaktusi i sukulenti. Ove samozatajne biljčice izuzetne su ljepote kada cvatu cvjetovima raznih boja i oblika.
Kaktusi i sukulenti uglavnom su mali rastom te su prikladni za svaki kutak kuće ili vrta. Oni veći mogu pak dominirati u vrtu. Naime, struktura ovih biljaka je potpuno drugačija od ostalih. Samim time privlače pažnju poput ružnog pačeta koji se pretvara u labuda. Kada ih vidimo onako neobične, otvara nam se mnoštvo pitanja o njihovom uzgoju, porijeklu, nabavi i sl.
Budući da svi spadaju u veliku botaničku porodicu kaktusa, sve generalno nazivamo tim imenom, iako postoje brojni rodovi na koje se ta porodica dijeli. Svaki od tih rodova ima mnoštvo predstavnika koji su vrijedni divljenja. Te krasotice spontano žive isključivo na američkom kontinentu. Nakon otkrića Amerike prenosili su se u druge dijelove svijeta. Neki od tih rodova, npr. Opuntia, u velikom su broju prisutni i kod nas tj. u našem priobalju. Budući da su izvorno vezani za sušna i topla podneblja, prilagođeni su životu u pustinjskim uvjetima. Upravo zbog toga listovi su im zakržljali, a zamijenile su ih bodlje koje ih štite od gubitka vode te žednih životinja. Neki od njih, poput Mammillaria, presvučeni su vunenom prevlakom da bi dodatno smanjili transpiraciju vode iz tijela kaktusa. Neki su vještinu skrivanja od sunčevih zraka razvili do te mjere da se za vrelih i sušnih dana zavlače u zemlju i na taj način štite tijelo puno vode od isušivanja.

Zima je ključna za uzgoj kaktusa
Tijekom zimskih mjeseci većina kaktusa miruje, što je ključ uspjeha za njihov uzgoj. Samo će nakon uspješnog prezimljavanja bogato cvjetati. Potrebno im je osigurati mirovanje od studenog do ožujka na temperaturi od oko deset stupnjeva Celzija. Na višim temperaturama kaktusi će nastaviti rasti. Naime, tijekom zimskih mjeseci smanjen je broj sunčanih sati pa će biljčice rasti u visinu pri čemu će izgubiti svoj prirodan prepoznatljiv oblik. Ako je temperatura niža, sukulenti se mogu oštetiti i konačno uvenuti. Tijekom zimskog mirovanja kaktusi se gotovo ne zalijevaju da bi se sačuvao osjetljiv korijen od viška vlage i truljenja. U tom razdoblju oni se zalijevaju jednom mjesečno, no ne preobilno.
Nakon zimskog mirovanja slijedi proljetni rast i priprema za cvatnju. Tada je biljkama neophodna sunčeva svjetlost za stvaranje cvjetnih pupova. Ako su svi uvjeti tijekom zime bili zadovoljeni, kaktusi će nas nagraditi bogatom cvatnjom.
Neki od popularnih rodova koji se sve češće uzgajaju su Rebutia, Mammillaria, Echinocactus, Ferocactus, Gymnocalycium.
Ferocactusi su najveći loptasti kaktusi koji se tijekom svoga rasta izduže i do nekoliko metara. To su oni stanovnici pustinje koje uvijek gledamo u kaubojskim filmovima ili crtićima za djecu. Upravo zbog njihovih velikih i opasnih bodlji dobili su ime ferox što na latinskom znači - strašan. Rastu vrlo brzo ako im osiguramo dovoljno svjetlosti, zraka i kiseli hranjivi supstrat. Cvjetat će prekrasnim cvjetovima koji se probijaju između opakih bodlji.

Globalno zatopljenje utječe na cvatnju
Echinocactus je gotovo najčešći u svim zbirkama pasioniranih sakupljača kaktusa. U ovaj rod spada i vrsta puničina stolica. Iako ima nezahvalno ime, to je vrlo lijepi kaktus. Lako ćete ga prepoznati po jakim i čvrstim rebrima koji su specifični za ovaj rod, kao i vrlo rijetka cvatnja koju će doživjeti samo rijetki i vrsni znalci i ljubitelji. S globalnim zatopljenjem vrste koje nekada nisu cvjetale u našem podneblju sada cvjetaju grubim žutim cvjetovima. Pri uzgoju im je najvažnije osigurati dovoljno svjetlosti da se ne bi izdužili i izgubili svoju okruglastu formu.
Jedan od najbrojnijih rodova kaktusa je bradavičasti kaktus -Mamillaria. Potječe iz Srednje Amerike. Razlikuje se od drugih kaktusa po bradavicama - mamilama kojima im je prekriveno tijelo. Na vrhovima bradavica nalaze se bodlje, a u udubinama lijepi cvjetovi koji se otvaraju na vrhu kaktusa u obliku vjenčića. Upravo je taj raspored cvjetova karakterističan za ovaj rod. Cvjeta u raznim bojama: ružičastoj, bijeloj, žutoj, crvenoj i ljubičastoj. Ovaj rod nije prezahtjevan za uzgoj pa se preporuča početnicima.
Rebutia ima obilnu i ranu cvatnju pa će nas već krajem veljače obradovati mnoštvom cvjetova koji se otvaraju postepeno što produžava cvatnju i na tjedan dana. Formiraju brojne izdanke koji mogu prekriti cijelu posudu. Budući da spadaju u patuljaste kaktuse, česti su u sobnim zbirkama. Cvjetaju u bijelim, žutim, rozim i crvenim cvjetovima. Ne vole direktno sunce, dapače, ljeti im prija sjenoviti položaj na otvorenom. Ovi će kaktusi i tijekom zime podnijeti niže temperature od ostalih pa je i to razlog njihove velike rasprostranjenosti.
Brasilicactusi su, za razliku od prethodnih, vrlo osjetljivi. Nastanjuju Južnu Ameriku. To su loptasti kaktusi okruglastog oblika prekriveni bradavičastim rebrima. Bodlje su im mekše od prethodnih pa je i to jedan od razloga osjetljivosti. Tijekom zimskog mirovanja treba biti na oprezu s vlagom da ne zatruli. Vole pjeskovit i blago zakiseljen supstrat, sjenovito i zračno mjesto. Imaju brži rast u odnosu na ostale pa se često kaleme.
Rod Gymnocalycium je rod manjih okruglastih kaktusa. Vrlo raznolikog izgleda i široke rasprostranjenosti u Južnoj Americi. Prirodno rastu u sjeni drugih biljaka pa treba izbjegavati direktnu svjetlost pri uzgoju. Ovi mogu podnijeti kratkotrajno nižu temperaturu- čak i do nule. Cvjetovi se otvaraju samo pri punoj svjetlosti nakon uspješnog prezimljavanja na temperaturi oko 10 stupnjeva Celzija.
I posljednji, ali zato jedan od najspektakularnijih, je rod - Astrophytum. Svojim će izgledom zadiviti i znalca i običnog promatrača. Za cvatnju je potrebno dugogodišnje iskustvo i ustrajan rad. Preporučamo ga samo iskusnim i upornim uzgajivačima. Tijelo nekih od ovih kaktusa se za života izdužuje dok neki ostaju mali zauvijek. Tijelo im je posuto paperjem koje ima dvostruku ulogu - zadržavanje vlage iz zraka i zaštita od sunca.
Kako je sada vegetacija kaktusa u punom zamahu, sunčeve zrake su prejake za osjetljivo kaktusovo tijelo. Treba im pronaći polusjenovit položaj. Za zalijevanje koristite odstajalu vodu kako bi temperatura vode bila što sličnija temperaturi okoline.
Nadam se da smo vam bar malo približili čudesan svijet kaktusa. Ako se i ne odlučite na uzgoj, nadam se da ćete ubuduće drugim očima promatrati ovo specifično carstvo unutar biljnoga. Budite oprezni s uvjetima koje kaktusima pružate, a oni će vam to uzvratiti bogatom cvatnjom. I budite oprezni s njihovim bodljama jer su ubodi vrlo neugodni i bolni.Glas Istre
izvor

Moram i ja poslikat svoje pa ih tu stavit,al čekam proljeće da vidim što će mi preživit..Oni koje sam posadila u jesen su mi istruli u zemlji..ko zna možda se oporave...

ja kaktusa

Tijooo...koja reakcija (c-c)

Bez zezanja,ali je stvarno nesto nesvakidasnje...

imam kaktuse i male i velike

ROD ADROMISCHUS LEM.

Ovaj rod sukulenata sadrži gotovo 50 vrsta, koje u prirodi nastanjuju gorovita područja Južne Afrike i Cape Province, tvoreći male meke jastučiće. Svoju naklonost kod ljubitelja sukulenata adromischusi su stekli zahvaljujući dekorativnim listovima različitih oblika, boja i tekstura. Listići koji često znaju biti mesnati vrlo lako otpadaju sa stabljike. U povoljnim uvjetima otpali listići lako se ukorjenjuju te brzo stvaraju novu biljčicu. Kod ovog roda zanimljiva je i pojava stvaranja zračnog korijenja na stabljici, koje sakuplja vlagu iz rose, te omogućuje život biljci i nakon propadanja dijela stabljike. Cvate tijekom ljetnih mjeseci kada povrh stabljike formira dugi cvat s neuglednim zvonolikim cvjetićima. Razmnožava se sjemenom i otpalim listićima. Iako potječe iz toplih i sunčanih područja, pri uzgoju adromišusi zahtijevaju blagu zasjenu i oprezno zalijevanje. Za sadnju koristimo uobičajeni supstrat za sukulente.

Adromischus cooperi
Vrlo česta biljka u sukulentnim zbirkama zbog svojih pjegavih sočnih listića koji se na vrhovima s vremenom nabiru. Raste polako tvoreći zbijene jastučiće do visine od 10 cm. Tijekom ljeta stvara cvat do 35 cm na kojem se razvijaju neugledni roza cvjetići. Pri uzgoju treba odabrati blagu polusjenu jer u jakoj sjeni vegetativni vrh posvijetli, a na jačem suncu listići potamne. Minimalna temperatura uzgoja je 5oC, no podnosi i temperature blizu 0oC. Domovina: Južna Afrika (Cape Province).

Adromischus festivus
Vrlo sličan A.cooperi, od kojeg se razlikuje po užim uspravnim listićima koji imaju dužu peteljku. Domovina: Južna Afrika (Cape Province).

Adromischus zeyheri cristatus
Adromišus nešto bržeg rasta i krupnijih listova, svjetlozelene boje. U uzgoju je nešto osjetljiviji na jače sunčano osvjetljenje, posebice u rano proljeće. Ako se odlučite tijekom ljetnih mjeseci biljku iznijeti na otvoreno, to svakako mora biti sjenovito mjesto.

Praktičan savjet
Ako želite svoju biljku razmnožiti, to ćete vrlo lako učiniti ako u proljeće odvojite nekoliko listića od matične biljke. Listiće položite na površinu supstrata te ih odložite na sjenovito mjesto bez zalijevanja. Kako bi se listić što prije ožilio, okolna temperatura mora biti oko 25oC. Nakon desetak dana javit će se prvi korjenčići, a ubrzo i prvi novi listići. Tada možete listiće po prvi puta zaliti. Nakon što se nove biljčice razviju, presadite ih svaku posebno u vlastite lončiće.







izvor

Kada među raznolikim cvijećem na balkonima uočimo čudnovate kaktuse, nameće nam se pitanje kakva su to stvorenja, odakle dolaze i zašto su tako neobičnih oblika. Ti brojni primjerci uglavnom bodljikavih biljaka spadaju u veliku botaničku porodicu kaktusa (Cactaceae), a žive isključivo na američkom kontinentu, endemično. Nakon otkrića Amerike pojedini rodovi kaktusa nastanili su se i u Sredozemlju pa tako te neobične biljke možemo sresti i u Hrvatskom primorju, posebice kaktuse iz roda Opuntia.

U svojoj domovini kaktusi uglavnom naseljavaju sušna područja te su stoga učinili niz prilagodbi za život u pustinjskim uvjetima. Kako bi smanjili gubitak dragocjene vode iz svog tijela, listove su zamijenili bodljama, koje su ujedno preuzele ulogu zaštite od žednih životinja u pustinjama. Neki su kaktusi odjenuli bijele paučinaste presvlake kao zaštitu od sunca, dok su se neki odlučili na zavlačenje pod zemlju za vrijeme velikih vrućina.

Tijekom zimskih mjeseci većina kaktusa prolazi kroz period mirovanja. Upravo je zimsko mirovanje ključ uspjeha za uzgoj kaktusa, jer ako kaktusi prezime na adekvatan način, sigurno će nas razveseliti u proljeće svojim prelijepim cvjetovima. Mirovanje, koje kod većine kaktusa traje od studenog do ožujka, poželjno je da bude na temperaturi od 8-12°C. Viša temperatura sigurno će kaktuse potaknuti na rast, a zbog pomanjkanja sunčanih dana, izdužit će u rastu. Na nižim temperaturama kaktuse izlažemo opasnostima da zadobe oštećenja po tijelu što u konačnici može rezultirati uvenućem. Jednako je važno i održavati suhi korijen u supstratu koji je u zimskom mirovanju izuzetno osjetljiv na vlagu. Kako bi supstrat zadržao svoja fizička svojstva, potrebno je jednom mjesečno pažljivo zaliti kaktuse.

Za bogatu cvatnju tijekom vegetacije važan je treći uvjet, a to je sunčeva svjetlost koja ima glavnu ulogu u stvaranju cvjetnih pupova i formiranju cvjetova.

Ako kaktusima osiguramo navedene uvjete, već krajem veljače Rebutie će nas nagraditi svojim prekrasnim cvjetovima.











izvor

Turbinicarpus sp.
Buxb,& Backeb. (1937)
Syn.Strombocactus
Ovaj rod minijaturnih kaktusa vrlo je popularan među kaktusarima hobistima. Svoju popularnost duguju bogatoj cvatnji i veličini koja omogućuje veliko veselje na malom prostoru. No prevelika ljubav ponekad može otići u krajnost kod neodgovornih kaktusara i ilegalnih skupljača - trgovaca koji su ovaj rod doveli pred istrebljenje u svojoj domovini Meksiku gdje su danas strogo zaštićeni. Stanište većine vrsti ovog roda, strogo je ograničeno i usko, ponekad i na jedno ili više brda. Ime ovog roda dolazi od latinske riječi turbinatus i grčke carpos. U mladosti su biljke okruglaste, no vremenom se blago izdužuju, te ponekad puštaju bočne izdanke. Tijelo je prekriveno pojedinačnim kvržicama na kojima se nalaze areole prekrivene često bijelom vunicom. Iz areola izbijaju savitljive bodlje. Tijekom ljetnih dana sićušan cvijet izbija iz vrha stabljike, i to u raznolikim bojama od bijele, preko roza do boje mente. Pri uzgoju turbiniksrpusima treba pružiti što više svijetla uz oprezno doziranje vode. Kako u sjevernim predjelima Meksika naseljavaju gipsene ili vapnenačke litice, potrebno im je osigurati porozan vapnenast supstrat. Zbog svog sporog i osjetljivog rasta mora se češće kalemiti, pri čemu dobiva puno izraženije bodlje. Kako nisu naoružani oštrim i gustim bodljicama, ponekad mogu biti oštećeni od podstanara miševa.



izvor

ROD LOBIVIA



Ovaj veliki rod kaktusa porijeklom iz Bolivije, Perua, Argentine uglavnom naseljava visinska područja gdje se penje i preko 3000 metara nadmorske visine. Ime ovog roda dolazi od anagrama imena južnoameričke države Bolivija gdje raste znatan broj vrsti. Lobivija je i danas među kaktusarima uvriježen naziv za ovu skupinu kaktusa, iako se u novijim sistematikama rod Lobivia nalazi unutar roda Echinopsis. Prva vrsta ovog roda opisana je već davne 1884. godine kao Echinocactus. Ovo nisu veliki kaktusi, već manje okrugle do kratko cilindrične biljke koje ponekad stvaraju i veće kolonije. Kao što su raznoliki oblici lobivija tako su raznolike i bodlje, koje gušće ili rjeđe pokrivaju rebrasta tijela.



Lobivia violaciflora

Ono što povezuje ove raznolike vrste u jedinstven rod jest trolisni raskošni cvijet s drškom obraslom u dlačice. Kako u prirodi naseljavaju visinske krajeve tijekom zime ne zahtijevaju veću toplinu, stoga za kvalitetan rast i bogatu cvatnju tijekom zimskog odmora treba osigurati svjetlo, suho i svježe stanište, a u proljeće adekvatnu prihranuU proljetnim i ljetnim sunčanim danima mogu se slobodno obilnije zalijevati, no opet moramo paziti da nam supstrat ne bude konstantno mokar već da se između dva zalijevanja isuši.
U kaktusarskim se vrtlarijama danas stvaraju brojni križanci s cvjetovima nevjerojatnih boja i oblika, no nažalost čarolija lobivijinih cvijetova još uvijek traje samo jedan dan.



Chamacereus x Lobivia

Među brojnim lobivijama po svojoj ljepoti izdvajaju se: L. arachnacantha sa žutim i crvenim cvijetom, L. famatimansia sa žutim cvijetom, L. grandiflora s grupnim crvenim cvatom i L. jajoiana s bogatom narančastom cvatnjom. Ako želite uistinu uživati u bogatstvu kaktusovih cvijetova morate si svakako nabaviti Bolivije, oprostite lobivije.


L.wrightiana v.winteriana


izvor

o kaktusima mi nikad dosta znanja jer ih volim i volim da su mi lijepi i zdravi...jedino bi ovdje dodala da za vrijeme zimskoga mirovanja najbolji uslovi za kaktuse su hladna i svijetla prostorija,i bez zaljvanja ...kod mene nema jakoh zima al svejedno sam kaktuse u 11 mjesecu stavila na mirovanje i prestala sa zaljevanjem ..sukulente zalivam otprilike svakih 10 dana po malo