Relax forum
Registriraj se i relaxiraj sa nama


Zabava, druženje i diskusije u opuštenoj atmosferi
 
Početna stranicaFAQRegistracijaLogin

Share | 
 

  Deepak Chopra Put Čarobnjaka

Go down 
Autor/icaPoruka
Blizanka
Administratorica
Administratorica
avatar

Female
Gemini Broj postova : 77896
Godine : 168
Datum registracije : 21.01.2009

PostajNaslov: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   2011-02-21, 20:03

Preuzet dio iz knjige Put Čarobnjaka od Deepak Chopra sa

http://www.scribd.com/doc/13800992/Put-arobnjaka-Deepak-Chopra





Pouka prva

U svakom od nas nalazi sečarobnjak. On vidi i zna sve.Čarobnjak je iznad
suprotnosti svjetla i tame, dobra i zla, zadovoljstva i bola. Sve štočarobnjak vidi ima
korjen u nevidljivom svijetu. Priroda odražavačarobnjakova raspoloženja.
Tijelo i duh mogu spavati, aličarobnjak je uvijek budan.
Čarobnjak zna tajnu besmrtnosti. "Evo",rekao je Merlin jednoga dana pružajući zdjelu dječaku Arthuru. "Probaj". Oklijevajući, Arthur je uronio žlicu u mirisnu juhu od srnetine i divljeg korjenja koju je
Merlin začinio krišom, kad mu je dječak okrenuo leña. Zapravo, juha je bila neodoljivo
dobra, pa je Artur poželio još jednu žlicu. Meñutim, Merlin mu je istrgnuo zdjelu iz
ruke. "Čekaj, ja bih još", mrmljao je Arthur još uvijek punih usta. Merlin je odmahnuo
glavom. "Cijela gozba nalazi se u prvoj žlici", podsjetio ga je.
Arthur je prvo osjetio frustraciju i razočaranje, ali je zatim primjetio da se osjeća
podjednako zadovoljan kao da je pojeo cijelu zdjelu. Kasnije, kada se Arthur
odmarao pod stablom, Merlin mu se tiho približio i pored njega spustio veliku zdjelicu
juhe. Odlazeći,čarobnjak je promrmljao: "Zapamti: od kakve bi koristi bile sve te
godine škole začarobnjaka kada ti ne bih mogao pokazati sve u prvoj lekciji?"

RAZUMIJEVANJE POUKE

Potreban je cijeli život da bi se naučilo ono štočarobnjak poučava, ali sve štoće se
otkriti tokom godina i decenija već je tu, u Merlinovoj prvoj lekciji. U njojčarobnjak
predstavlja samog sebe. Opisuje svrhu svog života, a svrha je riješiti zagonetku
smrtnosti i besmrtnosti. A sve se to zbiva načaroban način.
Prije svega, Merlin se zapravo ne pojavljuje u tjelesnom obliku. Oblici Merlinu nisu
važni. On je vidio kako svjetovi dolaze i odlaze, preživio je eone i njegova reakcija na
bilo što je ista: on vidi.Čarobnjaci su vidovnjaci. Što oni vide? Stvarnost kao cjelinu, a
ne njene mnogostruke dijelove.
"Jesi li oduvjek biočarobnjak?" pitao je Arthur. "Kako bi to moglo biti?" odgovorio je
Merlin. "Nekad sam bio poput tebe. Kad sam gledao nekogčovjeka, sve što sam
vidio bio je oblik od krvi i mesa. Meñutim, nakon nekog vremena primjetio sam da
ljudi žive u kući koja je veća od tijela - nesretni ljudi zbrkanih osjećanja žive u
zbrkanim kućama; sretni, zadovoljni ljudi žive u ureñenim kućama. To je bilo
jednostavno zapažanje, ali nakon nekog vremena postalo mi je jasno da kada vidim
kuću u kojoj netkoživi, zapravo vidim više od te osobe. Zatim se moja vizija proširila.
Kad sam vidio osobu, nisam mogao a da ne vidim njenu porodicu i prijatelje. To su
takode proširenja te osobe koja mi mnogo govore o kome se zapravo radi. Moja se
vizijajoš više proširila. Počeo sam gledati ispod maske tjelesnog izgleda. Vidio sam
osjećaje, potrebe, želje, strahove i snove. Svakako, i to su dijelovi osobe, ako znaš
kako ih treba gledati. " Počeo sam promatrati energiju kojom svakičovjek zrači. Tada
je tjelesna pojava postala gotovo beznačajna i uskoro sam mogao primjetiti svjetove
unutar svjetova u svakome na koga sam naišao. Tada sam shvatio da je svako živo
biće cijeli svemir, koji se samo prerušio u biće."
"Da li je tako nešto zaista moguće?" pitao je Arthur.
"Doćiće dan kadaćeš shvatiti da je u tebi cijeli svemir, i tadaćeš postatičarobnjak.
Kad budeš čarobnjak, nećeš živeti u svijetu, već će svijet živjeti u tebi."

Gdje god da su živjeli - u dubokoj šumi ili pećinama, dvorcima ili hramovima čarobnjaci su stoljećima bili traženi. Putovali su takoñe i pod različitim imenima filozofa, vidovnjaka, šamana, gurua. "Recite nam zašto patimo. Recite nam zašto
starimo i umiremo. Recite nam zašto smo preslabi da sebi priuštimo dobar život."
Jedino sučarobnjaci sposobni osloboditi smrtnike tereta sakupljenog u tolikim teškim
pitanjima. Nakon što su pažljivo saslušali ljude,čarobnjaci, majstori i gurui uvijek su
odgovarali isto. "Mogu vas osloboditi tog neznanja i bola ako shvatite jedno: ja sam
unutar vas.Čini vam se da razgovarate s posebnom, od vas odvojenom osobom, ali
to nije baš tako. Mi smo jedno, a na onom nivou gdje smo mi jedno, nijedan od vaših
problema ne postoji."
Kada se Arthur jednom požalio da ga Merlin skriva u šumi i pokazuje mu samo
djeliće svijeta, Merlin je frknuo: "Svijet? Što misliš, kako žive ti ljudi koje si vidio u
selu? Brinu se oko zadovoljstva i bola: traže jedno, a očajnički izbjegavaju drugo. Živi
su, a troše svoj život brinući se o smrti. Stalno su opsjednuti bogatstvom ili
siromaštvom i time potiču svoje najdublje strahove."
Na sreću, unutarnjiČarobnjak ne doživljava ništa od toga. Budući da vidi istinu, on ne
vidi neistinu, jer igra suprotnosti - zadovoljstva i bola, bogatstva i siromaštva, dobra i
zla - izgleda stvarna sve dok ne naučimo gledati očimačarobnjaka.
Ipak, nema sumnje da je ova drama svakodnevnog života prilično stvarna za obične
ljude. Vanjska slika životajeste život ako vjerujemo samo našimčulima, onome što
vidimo i dodirnemo.
Smrtnici postajučarobnjaci zato da bi se riješili opsjednutosti pojavnim i da bi
zadovoljili žudnju za smislom. Mora da postoji nešto više od onog što živimo, misle
smrtnici, neznajući točno što bi to moglo biti.
"Uloži svoje vrijeme, ne u onošto vidiš", savjetovao je Merlin Arthuru, "već u ono
zaštovidiš." Prva pouka, dakle, svodi se na slijedeće: gledajte iznad svog ograničenog jastva da biste vidjeli svoje neograničeno jastvo. Prodrite kroz masku smrtnog i pronañite čarobnjaka. On se nalazi u vama, jedino u vama. Kada ga pronañeteivi ćete biti vidovnjak. Ali ono što ste sposobni vidjeti dolazi u svoje vrijeme, korak po korak. Prije
viñenja dolazi osjećaj da postoji nešto više u životu od onog što i kako živite. To je
nalik blagom glasu koji šapuće: "Pronañi me." Glas koji zove je miran, zadovoljan u
sebi – i kao da izmiče. To je glasčarobnjaka, ali takoñe i vaš vlastiti glas.

ŽlVJETI S POUKOM

Merlinova kazivanja deluju tanano, poput vode koja prodire duboko u zemlju. Voda
koja danas izvire iz tla, pala je na zemlju u obliku kiše hiljadama, možda milionima
godina ranije. Nitko ne zna mnogo o životu takve skrivene vode, kuda odlazi, što joj
se dogaña meñu dubokim stjenjem. Ali jednog dana, osloboñena gravitacije, ona
izvire iz tame i, kako zadivljujuće, izvire potpunočista i svježa.
Tako je i s Merlinom. Ako sjedite u tišini i nekoliko minuta slušate, riječiće utonuti u
vas. Dopustite im to, a zatim dopustite da mudrost obavi svoje. Nemojte očekivati ili
predviñati bilo kakav rezultat, ali budite budni. Što god se dogodilo, dobro je.
Prva pouka govori o tome kako pronaćičarobnjaka i kako uvažiti njegovo stajalište
koje je različito od stajališta uma ili osjećaja. Osjećaji reagiraju trenutno, poput pipaka
morske anemone. Bol uzrokuje emocionalno skupljanje, zadovoljstvo vas širi i
stvara osjećaj osloboñenja.
druge strane, um djeluje manje trenutno. Ončuva veliku arhivu sjećanja i stalno luta kroz nju. Usporeñuje novo sa starim i odlučuje: ovo je dobro, ovo je loše, ovo treba ponoviti, ono ne. Osjećaji, dakle, na svaku situaciju reagiraju odmah, bez razmišljanja. Um se savjetuje sa svojom bankom sjećanja i reagira s odlaganjem. Čarobnjak ne reagira na ta dva načina, ni trenutno, ni s odlaganjem - Merlin jednostavno jeste. On vidi svijet i dopušta mu da bude što god on jeste. Meñutim, ne radi se o pasivnomčinu. Osnova svega učarobnjakovom svijetu počiva na uvidu da je sve to ja. Dakle, kada prihvaća svijet onakav kakav jeste,čarobnjak na sve gleda u svjetlu prihvaćanja sebe, a to znači u svjetlu ljubavi. Čini se čudnim da je čarobnjakovo odreñenje Ijubavi zapreteno u tišinu. Za emocije, ljubav je osjećaj, vrlo aktivna privlačnost nekog jakog nadražaja. Um se drži svog
puta, ali ni to nije tako različito: um voli ponavljanje ugodnog iskustva iz prošlosti.
"Volim to" U suštini znači: "Volim ponavljati ono što mi je prije bilo ugodno". Dakle,
um i emocije su selektivni. Nije loše birati i izabrati, ali za to je potreban napor. lako
su nas poučavali da je napor dobar, da se ništa ne postiže bez napora, to nije točno.
Biti - to se ne može postići naporom; ljubav se ne može postići naporom.
Na tananijem nivou, birati i izabrati takoñe uključuje odlučivanje. Um se, u odreñeno
vrijeme, usmjerava na jedno. Prije nego što kažete da nešto volite, morate odbaciti
sve drugo. Ono što odbacujemo obojeno je strahom. Um i emocije ne odnose se
prema bolu i patnji neutralno, već ih se boje i odbacuju ih. Navika biranja i izabiranja
se na kraju pretvara u trošenje velike količine energije jer je um stalno u pripravnosti,
stalno je na oprezu da se povreda, razočaranje, usamljenost i mnogo drugih bolnih
doživljaja ne bi ponovili. Koliko mjesta ostaje za tišinu? Bez tišine, nema mjesta za
čarobnjaka. Bez tišine, ne može biti pravog zapažanja života koji je u svom unutarnjem tkanju profinjen poput zatvorenog ružinog pupoljka. Kada smrtnici traže
savjet odčarobnjaka, oni takočine jer vide dačarobnjaci ne žive u strahu. Što god
da sečarobnjaku dogodilo, on to prihvaća,čak prigrljuje. "Kako možete biti tako
smireni?" pitaju smrtnici. Ačarobnjakov odgovor je: "Pogledajte unutra, tamo gdje se
nalazi samo mir."
Dakle, prvi korak do Merlinovog svijeta sastoji se u tome da prihvatimo da on postoji -
to je dovoljno. Kada budete o tome mislili, vaš se um može pobuniti i reći: "Ne!"
samoj zamisli o tome da postoji i drugačije stajalište, put drugačiji od njegovog.
Tom valu nepovjerenja, napetosti, dosade, skepticizma, odbijanja - što god se
pojavilo - mogu se pridružiti i osjećaji. Ne opirite se tim osjećajima! Radi se samo o
starim navikama biranja i izabiranja. Odbijajući nešto, vaš se um pravi važnim.
Godinama vas je služio održavajući razmak od neugodnih stvari. Pitanje je da li je
njegova taktika uspješna? Možda je um uspio u tome učiniti vas inteligentnim,
ali nije dobro opremljen za to da vas učini sretnim, ispunjenim i nije dobro opremljen
učiniti da budete u miru sa samim sobom.
Merlin ne raspravlja sa svojim umom. Svi argumenti nastaju iz razmišljanja, a
čarobnjak ne misli. On vidi. I to je ključza čudesno, jer ma što da ste vidjeli u svom unutarnjem svijetu ispoljitćete u vanjskom.
Živite s prvom poukom, dozvolite vodi mudrosti da prodre u tajne prolaze vašeg bića,
i promatrajte.Čarobnjak je u vama, i on želi samo jedno: želi biti roñen.

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo


[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-poe
Blizanka
Administratorica
Administratorica
avatar

Female
Gemini Broj postova : 77896
Godine : 168
Datum registracije : 21.01.2009

PostajNaslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   2011-02-21, 20:07

Pouka druga

Čarolija se može vratiti tek kad se vrati bezazlenost. Čarobnjakova suština je preobražaj. Svakoga jutra Arthur se umivao u šumskom jezercu. Kao i svaki drugi dječak, on nije baš volio taj zadatak.Često su ga u tome ometale brbljive crvene vjeverice, svrake ili bilo što zanimljivije od sapuna i vode. Merlin nije previše mario za prljavštinu koja se nakupljala oko njegovog lica, vrata i, zapravo, svuda. Meñutim, došao je dan kad je čarobnjak napokon planuo: "Mogao bih zasaditi grah u tvojim ušima! Nije bitno ako provedeš samo minutu na jezeru, ali daj, napravi nešto kad si već tamo." Arthur je
pognuo glavu. "Bojao sam se priznati ti, Merline, ali kada se nagnem nad vodu ne
vidim svoj odraz. Ne vidim gdje da se perem, ne vidimčak ni kako izgledam."
Kada je podigao pogled, na dječakovo iznenañenje, Merlin je bio izvan sebe od
sreće. "Ev o" , rekao je, gurajući za nagradu veliki smaragd u dječakovu ruku (Arthur
ga je kasnije koristio da bi hodao po vodi). "Mislio sam da tvoja neposlušnost znači
da si izgubio bezazlenost, ali vidim da sam pogriješio. Ako nema odraza u vodi, to
znači da nema slike o sebi. Ako te ne ometa slika koju imaš o sebi, to znači da živiš u
stanju bezazlenosti.

RAZUMIJEVANJE POUKE

Prije nego što bude prekrivena, bezazlenost je prirodno stanje. Prekriva je slika o
sebi. Kad promatramo sebe, pa makar pokušavali biti potpuno iskreni, pred nama
iskrsava slika grañena mnogo godina, u slojevima koji jedan drugog prožimaju na
složen način. Crte i bore koje nosimo na licu govore o sreći i tuzi, pobjedi i porazu,
idealima i doživljajima. Gotovo je nemoguće vidjeti bilo šta drugo.Čarobnjak vidi
sebe kuda god gledao jer je njegov pogled bezazlen. Nije prekriven sjenom procjena,
etiketama i odreñenjima.Čarobnjak zna da i on ima ego i sliku o sebi, ali da ga to ne
ometa. Na njih gleda iz kuta ukupnosti, cjelovitog konteksta života.
Ego je "ja"; to je vaša točka gledišta. Kad smo bezazleni ta točka ječista, poputčiste
leće. Ali ako nema bezazlenosti, žarište ega je jako iskrivljeno. Ako mislite da nešto
znate - što uključuje i znanje o sebi - zapravo znate svoje vlastite procjene i etikete
koje ste pripisali pojavama i ljudima. Najjednostavnije riječi koje upotrebljavamo da
bismo opisali jedan drugog - poput prijatelj, obitelj, stranac - nabijene su procjenama.
Na primjer, ogromna razlika izmeñu riječi prijatelj i stranac ispunjena je tumačenjem.
Prema prijatelju se ponašamo na jedan način, prema neprijatelju na drugi.Čak i ako
na površini ne razmišljamo o tim procjenama, one zamagljuju našu viziju poput
prašine na leći.
Budućičarobnjak ne poznaje etikete koje pripisuje pojavama, on ih uvijek vidi iznova.
Za njega nema prašine na leći, tako da svijet odiše svježinom.
Svuda sečuje ista pjesma: "Pogledaj se!" Bog bi se mogao odrediti kao onaj - ili ona
- koji kad gleda oko sebe, svuda vidi samo sebe. Budući da smo stvoreni prema
njegovoj/njenoj slici i prilici i naš svijet je takoñe ogledalo.
Smrtnicima ječarobnjakovo gledište vrlo neobično jer njihov interes ide u sasvim
drugom smjeru. Oni gledaju prema van i opčinjeni su onim što vide, zatim to imenuju
i žele iskoristiti. Svim životinjama i pticama treba dati imena. Biljke je potrebno
uzgajati zbog hrane ili užitka. Zemlja postoji da bi se istražila i osvojila.
Za sve to Merlin nije pokazivao gotovo nikakvo zanimanje.Čarobnjacičesto ne znaju
imena za najobičnije stvari poput hrasta, jelena ili zvijezda. Meñutim,čarobnjak može
satima promatrati kvrgavo stablo hrasta, košutu koja pase ili noćno nebo, a svaki
trenutak njegove kontemplacije bitće sveobuhvatan.
Smrtnici bi željeli posjedovati tu vrstu usmjerene pažnje. Kad su ga zapitali kako
gledati na svijet svježim, sretnim očima, Merlin je rekao: "Nedostaje vam bezazleno-
st. Kada ste nekoj pojavi priljepili etiketu, više je ne vidite; umjesto nje vidite etiketu."
Bilo je lako objasniti ovaj proces na slikovit način. Kad bi se dva viteza, stranca, srela
u šumi, oni bi odmah tražili znak ili grb koji bi im rekao da li se radi o prijatelju ili
neprijatelju. U trenutku kada bi ugledali znak, vitezovi bi djelovali, ali ne prije toga.
Prijatelj bi se zagrlio, podijelio bi se s njim obrok i pričale bi se priče. S neprijateljem
se moglo jedino boriti.
Ta opčinjenost etiketama ili nazivima, rekao je Merlin,čista je i jednostavna aktivnost
uma. Um ne može djelovati bez naziva. U svojoj glavi nosimo milione etiketa, a naš
um kroz njih prolazi brzinom svjetlosti. Brzina uma je vrtoglava, ali nas ne može
spasiti od istrošenosti. Očemu god možete misliti, to ste već doživjeli, a što god ste
doživjeli, togaćete se i zasititi. "Da li ste primjetili da niste u stanju gledati hrast ili
jelena ili zvijezdu duže od minute?" Rekao je Merlin. "Mogučuti kako vaš um mrmlja:
'Ah, ta stara stvar!' i vi odlazite u ludoj potrazi za nečim novim." "Ne shvaćam zašto bi
to bio problem", rekao je jedan stari seljak. "Svijet je velik, a priroda je puna
zapanjujućih stvari i preobražaja." "To je istina", priznao je Merlin, "ali, prema tome,
nikada ništa ne bi smjelo biti staro i dosadno.
Beskonačnost pojava izvan nas ne može se poreći. Ali dosada je uobičajeni problem
meñu smrtnicima, nije li tako?" Starac je klimnuo.
"Meñutim, izgovorio si pravuriječ", nastavio je Merlin. "Preobražaj. Ali, vi ste ti koji se
stalno moraju preobražavati. Ne možete svijetu pokazivati svoje staro jastvo i
očekivati da svijet za vas uvijek bude nov."
Čarobnjak nikad ne vidi istu stvar dva puta na isti način. Dakle, što se tiče šume, on nije toliko prožet pogledom na jelena kao što je prožet nekom novom nijansom svog bića: nježnošću, ljepotom, stidljivošću ili tananošću. Kad je oko svježe, svatko može zapaziti te osobenosti. One se otkrivaju poput latica ruže. Potrebno je biti strpljiv, ali sve to je vrijednočekanja. Vaša vlastita bezazlenost jedini je cvijet koji postoji. On nikada neće uvenuti, a zbog toga ni svijet nikada neće uvenuti.

ŽlVJETI S POUKOM

Nakon što ste pročitali ovu pouku, pokušajte za trenutak osvježiti svoju bezazlenost.
To je lakše nego što ljudi misle. Najvažnije je znati štonečiniti.
Ne sudite o svom trenutnom stanju. Možda ste umorni ili potišteni. Možda osjećate
ljutnju, strah ili krivicu. Za trenutak na sve to zaboravite jer, kao što poučava Merlin,
bezazlenost je iznad uma. Pročitajte ovu listu riječi:
Teško Lako
Crno Bijelo
Sunce Mjesec
Doživite ove karakteristike, jednu po jednu.
Nije važno ako vam umjesto osjećaja dolaze slike, ili umjesto konkretnih objekata
samo ideje. Bilo koji pristupće biti u redu. Jeste li primjetili da je vašem umu
nemoguće izbjeći odreñeni osjećaj težine, lakoće, crnog, bijelog, itd?
Zapravo, nije moguće ni pročitati te riječi, a da ne prizovete bar blagi doživljaj svake
od tih karakteristika.
Da bi ove pojave postojale potrebno je da vi budete suučesnici. Ako suučestvujete
bezazleno, i oneće se javiti svježe i nove. Na taj način gleda slikar. On promatra
košaru punu voća,čamac ili oblak; ali umjesto da je pasivni primatelj tih stvari, on ih
gledajući stvara. Takočinimo svi,čak i u najjednostavnijemčinu gledanja obične
pojave. Ovaj doživljaj pokazuje da se bezazlenost ne može izgubiti, može se samo
sakriti. Tajna bezazlenog gledanja je gledanje s novog stajališta, onog koje nije
uvjetovano onim što očekujete daćete vidjeti. "Kada bi zaista mogao vidjeti ono stablo", rekao je Merlin, "bio bi tako zapanjen da bi
morao sjesti." "Stvarno? Ali zašto?" pitao je Arthur. "To je samo stablo." "Ne", rekao
je Merlin. "To je samo stablo u tvom umu. Za drugi um to je izraz beskonačnog duha i
ljepote. U Božjem umu to je dijete, draže i ljepše od biločega što možeš zamisliti."
Sve dok um zapaža boju, svjetlo, gustoću i osjeća svijet, on zapažasebe. Rećit eško
ilibijelo stvaraju unutarnji osjećaj koji pripada samo vama. Bez vas koji zapažate
nema nikakve težine ili bjeline; ne postoje vid/zvuk, dodir/okus ili miris - postoje samo
mali valovi vaše svijesti. Pošaljite kameru na Mjesec, snimite sve kratere i doline i
vratite film natrag na Zemlju. Ako nema ljudi koji bi ga gledali, film na sebi neće nositi
slike, već samo kemijske sastojke koji su reagirali na trenutni raspored fotona. Film je
mrtav kao i sam Mjesec. Merlin bi rekao da, ako nitko ne gleda sliku Mjeseca, tada
nema ni Mjeseca. Zato je izuzetno važno gledati bezazleno na svijet, jer je to jedini
način da svijet bude živ. Vaše oko daje život svemu što vidi. Iza svake molekule mora
postojati svjesnost i inteligencija, inače bi svemir bio slučajna mješavina inertnih
plinova i mrtvih zvijezda, praznina koja žudi da primi sjeme roñenja. Bez inteligencije
nema života, ima samo aktivnosti. Svaki put kada pogledate kroz prozor, u svijet ste
posijali sjeme života. Zato se Merlin vrlo ozbiljno odnosio prema svom poslu
promatranja hrastova, jelena i zvijezda. Nije želio da umru; bio je ljubavnik života.
Ova pouka svodi se na izreku: "Gledaj bezazleno i davatćešživot." To ječarobni
moto po kojem je živio Merlin. Smrtnicima je teško shvatiti nešto tako jednostavno jer
je to suprotno njihovoj najdubljoj predrasudi koja kaže: "Najprije je postojao Svijet, a
ja sam došao poslije."Ali ni mi sami ne bismo bili živi da nas netko bezazleno biće
nije najprije vidjelo. To je biočin kojim je posijano sjeme cijelog svemira, bio je točin
ljubavi.
Svoju bezazlenostćete ponovo spoznati kada budete mogli vidjeti kako ljubav diše u
svakom zrncu stvorenog svijeta.

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo


[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-poe
Blizanka
Administratorica
Administratorica
avatar

Female
Gemini Broj postova : 77896
Godine : 168
Datum registracije : 21.01.2009

PostajNaslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   2011-02-21, 20:11

Pouka treća Čarobnjak promatra kako svijet dolazi i prolazi, ali njegova duša prebiva u područjima svjetla. Scena se mijenja, vidovnjak ostaje isti. Vaše tijelo je samo mjesto koje vaša sjećanja nazivaju domom. Obično bi Merlln izbjegavao susret sa smrtnicima, ali u kasne ljetne večeri
povremeno bi dopustio da ga vide kako stoji na jednoj nozi na rubovima močvare.
Znatiželjni seljaci bi mu se približili, ali Merlin bi i dalje stajao nepomičan poput kipa
neprogovorivši ni riječi, niti primjećujući njihovo prisustvo. U takvim trenucima Arthuru

bi njegov učitelj izgledao poput starog ždrala koji održava ravnotežu u močvari i
kljunom nišani ribe. Jednoga dana, nakon što je Merlin zurio u jezero nekoliko sati,
dječak nije mogao a da ga ne upita u šta je to gledao.
"Ne mogu točno reći", odgovorio je Merlin. "Vidio sam vilinog konjica kako leti i želio
sam ga promotriti izbliza. Preletio je pored mene poput lepršavog sna, ali sam nakon
nekog vremena zaboravio jesam li ja sanjao vilinog konjica ili je on sanjao mene."
"Nije li odgovor očigledan?" pitao je Arthur. Merlin je oštro kucnuo dječaka po glavi:
"Ti misliš da se snovi nalaze ovdje, unutra. Ali ja sam svuda, dakle, tko zna koji dio
mene sanja o onom drugom dijelu?"

RAZUMIJEVANJE POUKE

Čarobnjaka unutar svakog od nas mogli bismo zvati i svjedokom. Uloga svjedoka je da se ne miješa u promjenljivi svijet, već da vidi i razumije. Svjedok se ne odmara -
on je budančak i kad sanjate ili spavate. Njemu nisu potrebne vaše oči da bi vidio, a
to izgleda priličnočarobno. Nisu li oči primarni organ vida?
U svemu što u relativnom svijetu vidimo,čujemo ili dodirnemo nalazi se energija i
informacija - svaki atom može se rastaviti na ta dva sastojka. Meñutim, u svom
primordijalnom stanju, ti sastojci su bezoblični. Mjehurić energije može se pretvoriti u
kaotični vrtlog poput oblačka dima; informacija se može raspasti na slučajan skup
podataka. Potrebna je neka druga sila koja organiziračudesan red života -
inteligencija. Inteligencija je ljepilo svemira.Čarobnjaku je ova zamisao više od
teorije, jer svojim unutarnjim okom vidi da je on taintelige ncija. Smrtnike zbunjuje
takvo razumijevanje jer se ne radi o razumijevanju uma. Oni su navikli da znaju
nešto, ali nisu navikli na zn an je samo. "Kada legne u krevet", rekao je Merlin,
"najpametniji smrtnik nije bolji od najveće budale. Obojica sanjaju iste noćne more i
brinu se oko smrti. U njima se raña strah i nisu u stanju uživati ni u najmanjem
zadovoljstvu bez osjećaja prolaznosti."
Čarobnjakovo znanje je prisutno čak i u snu. Budna, uvijek pažljiva, sveznajuća, univerzalna inteligencija začarobnjaka nije neka udaljena sila. Ona živi u svakom
atomu. Ona je oko iza oka, uho iza uha i um iza uma. Dakle, da bi vidio,čarobnjaku
nije neophodno da bude budan i otvorenih očiju. Viñenje, u svom najdubljem smislu,
može se dogoditi u spavanju ili snu, jer vidjeti znači probuditi se prema univerzalnoj
inteligenciji. Sve je potpuno jasno kada je svjedok potpuno prisutan.
Čarobnjakovo znanje je čisto znanje koje se ne oslanja na vanjske činjenice. To je voda života nadošla direktno s izvora. Bez obzira na to kakve se promjene dogodile
svemiru,čarobnjakovo znanje ne može se promijeniti - scena dolazi i odlazi, ali
promatrač je isti. Prije nego što sretnemo unutarnjegčarobnjaka, ovisni smo o
osjetilima i umu da bismo znali to što znamo. Naše znanje je naučeno. Pohranjeno je
u sjećanje i svrstano prema našem interesu; prema tome, selektivno je.
Čarobnjakovo znanje je njemu svojstveno. Jednom se Arthur na smrt preplašio kada je Merlin počeo naokolo trčati mašući poput
luñaka velikim kuhinjskim nožem. "Što to radiš?" pitao je užasnuto dječak.
"Mislim", odgovorio je Merlin. "Zar ti ne misliš na taj način?" "Ne", rekao je Arthur.
Merlin se iznenada zaustavio. "Ah, onda sam pogriješio. Imao sam utisak da svi
smrtnici koriste svoj um poput noža, režu i sjeckaju. Želio sam vidjeti kako to izgleda.
Ako smijem reći, ono što vi smrtnici nazivate racionalnost prilično je nasilno."
Čarobnjakov um je poput leće koja skuplja sve što vidi i propušta bez iskrivljenja. Prednost te vrste svjesnosti je da ona sjedinjuje, dok racionalnost razdvaja.
Racionalan um traži nešto "izvan", u svijetu objekata u vremenu i prostoru, dok čarobnjak na sve gleda kao na dio sebe. Umjesto onog "izvan" i onog "unutra", postoji samo jedan jedinstveni tok. Zbog toga je Merlinu teško reći da li je on
sanjao vilinog konjica ili je vilin konjic sanjao njega.
Razlika je u odvajanju, a točini um. Začarobnjaka, oboje je jedno.

ŽlVJETI S POUKOM

Nije lako objasniti što znači svjedočiti. U uobičajenom budnom stanju svijesti svi mi
vidimo objekte, ali svjedok vidi s v jet lo. On sebe vidi kao jedno žarište svjetla, a objekt
kao drugo, sve u kontekstu velikog, promjenljivog područja ničeg drugog osim svjetla.
Svjetlo je metafora za viša stanja bivstvovanja. Kada netko ima iskustvo tik do smrti i nakon toga kaže: "Otišao sam u svjetlo", pri tome govori o tananijem doživljaju sebe. Svjetlo može izgledati poput neba ili nekog drugog svijeta, ali naš uobičajeni svijet za čarobnjaka je takoñe slika. I ona se projektira iz svijesti. "Svaka svjesnost je svjetlo", rekao je Merlin, "svako svjetlo je svjesnost." Granice kojima dijelimo nebo od zemlje,
um od materije, stvarno od nestvarnog puki su dogovor. Budući smo načinili granice,
možemo ih podjednako lako ukloniti.
Pogledajte pažljivo ovu stranicu knjige. Doživljavajte ju kao objekt.Čvrsta je, bar u
smislu da je načinjena od drvenih vlakana pretvorenih u papir. Ali i apstraktna je, u
smislu da je načinjena od ideja. Je li stranica stvar od papira, stvar od ideja ili oboje?
Zapazite da na stranicu vrlo lako možete gledati s oba stajališta, ali ne u isto vrijeme!
Drugim riječima, različite stvarnosti mogu postojati jedna pored druge, ali svaka
predstavlja svoj nivo bivstvovanja. Na jednom nivou, riječ je samo o skupu točaka od
tiskarske boje, a na drugoj ključ do ideje.
Svako stanje bivstovanja, od najtananijeg i najnematerijalnijeg do najgrubljeg i
najčvršćeg, ovisi o promatraču. Ako bismo željeli, mogli bismo pretvoritičvrsti papir u
ništavilo. Evo kako: stranica je načinjena od papira, papir je načinjen od molekula,
molekule od atoma, atomi su kumulati energije na kvantnom nivou, a ti se kumulati
energije sastoje od 99,99999 % praznog prostora. Budući da je udaljenost izmeñu
jednog i drugog atoma prilično velika - proporcionalno veća nego udaljenost izmeñu
Zemlje i Sunca - možete ovu stranicu nazvatičvrstom jedino ako ste spremni da i
prostor izmeñu nas i Sunca nazovetečvrstim. Ovaj doživljaj pretvaranjačvrstih
objekata u ništavilo može se i preokrenuti. Počevši s "praznim prostorom" možete
načiniti kumulat energije, atome, molekule i tako dalje sve dok ne stignete do
objekta koji želite, što uključuje i vlastito tijelo.
Ruka koja okreće ove stranice je oblak energije, a jedini način na koji možete
doživjeti svoju ruku, odnosno način na koji ona doživljava stranicu, jeste putemčina
svijesti. Drugi kumulati energije, poput ultraljubičastih zraka koji vas okružuju, prolaze
potpuno nezapaženo. Dakle, dolazak i odlazak svijeta potpuno je ovisan o snazi
opažanja. Stvoreni ste da biste bili vidovnjak i da bi nastao svijet koji vidite.
Bez očiju, svijet bi bio nevidljiv.
Na osnovu ovog razumijevanja možemo zakoračiti korak dalje. Sunce, koje je
zvijezda, hrani sve na Zemlji. Hrana koju jedete nastala je iz zvjezdanog svjetla, a
kad je pojedete stvarate tijelo koje dolazi iz istog izvora. Drugim riječima, kada jedete,
radi se očinu kojim zvjezdana svjetlost prihvaća zvjezdanu svjetlost. Ovo svjetlo,
iako se pojavljuje u mnogim oblicima, od plinovitih vrtloga i kvazara do pahuljastog
zečjeg repa, samo je jedno. Izgleda kao da se nalazite na jednom mjestu, ali to je
istina samo zato jer ste upravo sada zauzeti vrhunskim stvaralačkimčinom
pretvaranja svemira od svjetla u jedno žarište koje se naziva vašim umom i tijelom.
"Želio bih izvoditičuda", zamolio je Arthur jednog dana. "Ovaj svijet postoji zbog
tebe", odgovorio je Merlin. "Nije li to dovoljno velikočudo?"
Ovakvočarobno razmišljanjeČarobnjak dovodi do krajnosti. Ako je vid uzrok zbog
kojeg je svijet vidljiv, pita on, tko ili što je stvoritelj vida? Tko je vidio oko prije nego
što je oko vidjelo nešto drugo? Odgovor je svjesnost. Onaj vidovnjak koji se nalazi iza
oka je svijest koja raña našačula tako da bi ona mogla roditi sve što oko nas postoji.
Ne radi se o metafizičkoj misteriji. U majčinoj utrobi iz jedne stanice nastaje embrion
bez osjetila; zatim se razvijaju ostale stanice koje se u odreñenim područjima
nakupljaju i usmjeravaju na različite funkcije; na kraju ti kumulati postaju oči, uši,
jezik, nos i tako dalje. Oko uopće ne izgleda kao uho, ali njihova različitost zavarava.
Sva naša osjetila bila su sadržana u toj jednoj oploñenoj stanici u obliku kodiranih
obavještenja.
Informacija je samo svjesnost koja je sačuvana u nekom obliku - poput ove knjige.
Kada ne biste znali što je knjiga, rekli biste da se radi o skupu znakova u nekoj
čudnoj šifri, a zapravo se radi o kanalu kojim jedna svjesnost komunicira s drugom. Za Merlina je cijeli svijet bio način da govori sebi.
"Ako nešto zaboraviš", savjetovao je Arthuru, "šumaće te podsjetiti." "Zaboravio sam
puno toga, a šuma me nije podsjetila", protestirao je Arthur. "Nije istina", odgovorio je
Merlin, "Jedino na što možeš zaboraviti je tvoje jastvo, a ono se može naći pod
svakim stablom."
Zašto postoji svijet? Jer je naša velika svijest željela napisati šifru života i raširiti
njene niti na stranicama vremena. Niječudno štočarobnjak ne umije reći gdje
završava njegovo tijelo, a gdje počinje svijet. Sanjate li vi ovu knjigu, ili ona sanja
vas?

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo


[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-poe
Blizanka
Administratorica
Administratorica
avatar

Female
Gemini Broj postova : 77896
Godine : 168
Datum registracije : 21.01.2009

PostajNaslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   2011-02-21, 20:13

Pouka četvrta

"Tko sam ja?" jedino je pitanje koje je vrijedno postaviti i jedino na koje nema
odgovora.
Vaša je sudbina da glumite bezbrojne uloge, ali te uloge ne predstavljaju vas.
Duh je nelokalan, ali živi iza otiska koji zovemo tijelom.
Čarobnjak ne vjeruje da je mjestom ograničeni dogañaj koji sanja o velikom svijetu. Čarobnjak je svijet koji sanja o mjestom ograničenom dogañaju. Iz Arthurovog života Merlin je nestao na mnogo godina, a zatim se jednoga dana
iznenada pojavio, penjući se iz šume prema Camelotu. Preplavljen veseljem zbog
ponovnog susreta sa svojim učiteljem, kralj Arthur je naredio da se u Merlinovučast
pripremi gozba. Meñutim, Merlin se ponašaočudno, gledajući svog bivšeg učenika
kao da ga nikad nije vidio. "Možda bih mogao doći na tu gozbu, ako si ti onaj za
kojeg te smatram", rekao je Merlin, "Ali, reci mi iskreno, tko si ti?" Arthur se
skamenio, ali prije nego što je mogao protestirati, Merlin se obratio skupu, glasno
rekavši: "Onome tko mi kaže tko je ova osoba podariću ovu vrećicu zlatne prašine."
U tom trenutku, u njegovoj ruci pojavio se kožni zavežljaj punčistoga zlata.
Zbunjeni i ozlovoljeni, vitezovi Okruglog stola nisu odgovorili. Tada je istupio mladi
paž: "Svi mi znamo da je to kralj." Merlin je na to odmahnuo glavom i paž je morao
napustiti dvoranu. "Zar nitko ne zna tko je to?" ponovio je. "To je Arthur", javio se još
jedan glas. "Čak i budala to zna." Merlin je pogledom pronašao osobu koja je to rekla - stara služavka u kutu - te je uklonio i nju iz dvorane. Cijeli dvor bio je zbunjen, ali se čarobnjakov izazov sada pretvorio u igru. Pojavili su se različiti odgovori: sin Athera Pendragona, vladar Camelota, suveren Engleske. Merlin nijedan nije prihvatio,čak ni
bolje odgovore poput Adamovog sina, cvijeta Albiona,čovjeka medu ljudima, itd. Na
kraju je i Genevieve bila uvučena u igru i promrmljala: "To je moj voljeni muž." Merlin
je samo odmahnuo glavom. Jedan po jedan, svi su napuštali dvoranu sve dok nisu
ostali samoČarobnjak i kralj.
"Merline, sve si nas zbunio", priznao je Arthur. "Ali ja sam siguran tko sam. Zato je
moj odgovor slijedeći: ja sam tvoj stari prijatelj i učenik." Nakon kratkog oklijevanja,
Merlin je odbacio i taj odgovor kao što je to učinio i sa svakim prethodnim i kralj nije
imao drugog izbora nego otići. Iz znatiželje je, meñutim, s vrata promatrao što se
dogaña u dvorani. Na njegovo iznenañenje, Merlin je prišao prozoru, otvorio vrećicu i
prosuo zlatnu prašinu. "Zašto si bacio dragocjeno zlato?" zavikao je Arthur,
nemogavši se obuzdati. Merlin se osvrnuo. "Morao sam", rekao je. "Vjetar mi je rekao
tko si." "Vjetar? Ali vjetar nije ništa rekao." "Upravo tako."

RAZUMIJEVANJE POUKE

Čarobnjaci i ostali njihove vrste često su htjeli biti bez imena i mjesta. Nisu voljeli ostati na nekom mjestu gde bi smrtnici mogli postati previše bliski s njima.
"Tko god me zazove imenom, stranac je", rekao je Merlin. "To što prepoznaješ moje
lice, ne znači da me poznaješ."Čarobnjaci sebe smatraju grañanima kozmosa.
Dakle, mjesto na kojem se nalaze je nevažno. Ono što nas u smrtnom životu najviše
ograničava su imena, oznake i definicije. Korisno je imati ime - na taj način znate koji
je vaš rodni list - meñutim, ime se brzo pretvara u ograničenje. Vaše ime je etiketa.
Ono odreñuje da ste roñeni u to i to vrijeme, na tom i tom mjestu od odreñenih
roditelja. Nakon nekoliko godina vaše ime vas odreñuje u odnosu na školu, a zatim
na zanimanje kojim se bavite. Kad navršite tridesetu, vaš identitet je stješnjen u kutiju
od riječi. Stranice kutije mogle bi izgledati ovako: "Katolik, poreznik, obrazovan na
univerzitetu Cornel, oženjen, troje djece i hipoteka." Tečinjenice možda nisu
netočne, ali zavode. One zarobljavaju neuvjetovani duh u odreñene uvjete.Čini se
da se mnoga od takvih ograničenja odnose navas, a zapravo se odnose na vaše
tijelo - a vi ste mnogo više od tijela.Čarobnjak prema svom tijelu ima poseban odnos.
Na njega gleda kao načuperak svijesti koji se oblikovao u svijetu, baš nalik kamenju,
stablima, planinama, riječima, željama i snovima koji teku i oblikuju se. To što su
želja ili san nematerijalni, a tijeločvrsto, uopće ne smetačarobnjaku.Čarobnjaci ne
pate od naše uobičajene predrasude kojom izjednačavamo "čvrsto" sa"stvarnim".
Čarobnjak ne smatra sebe mjestom ograničenim dogañajem koji sanja o velikom svijetu.Čarobnjak je svijet koji sanja o mjestom ograničenom dogañaju.
Njega ne ograničavaju nikakve granice. Smrtnici ne bi mogli postojati bez granica.
Njihova tijela odreñuju ono što oni jesu - bez tijela,čovjek ne bi znao gdje mu je dom,
jer dom je tamo gde odlazi tijelo da bi se sklonilo i odmorilo. Meñutim, Merlin se nije
smatrao beskućnikom. Rekao je: "Ovo tijelo je poput prečke na koju sjedaju moje
misli, ali onečesto odlijeću i vraćaju se tako brzo da bi se isto tako moglo reći da žive
u zraku."
Mi pretpostavljamo da misli dolaze i odlaze unutar naše glave, ali to ne možemo
dokazati. Tko je vidio misao prije nego što je nastala? Tko prati misao kad doñe neka
druga misao?
Merlin nije mogao shvatiti zašto smrtnici žele ovisiti od svog tijela. "Možemo reći da je
ovaj paket kostiju i mesa'Ja'," rekao je, "ali, jedino ako su ovaj brijeg, onaj pastir i
onaj dvorac takoñe'Ja.'" U Merlinovim očima, smrtno tijelo nije vrednije od vješalice
na koju su obješeni strahovi, uvjerenja, predrasude i težnje. Ako na vješalicu objesiš
previše kaputa, više ne vidiš vješalicu. To je ono što smrtnicičine sa svojim tijelom,
rekao je Merlin. Nemoguće je vidjeti istinu o ljudskom tijelu - da je ono rijeka
svjesnosti koja teče kroz vrijeme - jer se na njemu nakupilo toliko mnogo tereta iz
prošlosti.

ŽlVJETI S POUKOM

Da biste doživjeli ovu pouku potrebno je za trenutak zaboraviti svoje ime. Recimo da
je u ovom trenutku pitanje "Tko sam ja?" zaista aktualno. Pobjeći od imena i oblika
znači pronaći tko smo zaista. Uglavnom sebe doživljavamo putem ograničenja.
Glumiti odreñenu ulogu predstavlja ograničenje, a ipak svi mi svo vrijeme prelazimo
iz jedne uloge u drugu. Prisjetite se kakvu ste važnost pripisivali majci kad ste bili
dijete. Nije vam palo na um da ona, osim što je mama, ima i svoj život; u vašem umu
njen identitet je bio utvrñen. Tek kad ste odrasli vidjeli ste da ona igra i druge uloge,
poput žene, sestre, kćerke, poslovne žene i tako dalje. Većini djece teško je prihvatiti
činjenicu da majka živi život koji nije u potpunosti usredotočen oko majčinstva, kod male djece radi se o prirodnoj usmjerenosii na sebe. Meñutim, s vremenom, slijedeći
primjer svojih roditelja, naučimo kako da igramo vlastite uloge. Preuzimanje nove
uloge izgleda poput širenja iskustva. Žena koja je samo majka, vjerojatno neće biti
zadovoljna. U našoj kulturi biti "potpun" znači nositi što je moguće više šešira.
Meñutim,čarobnjak na ovu situaciju uopće ne gleda tako. Za njega biti potpun znači
biti potpuno bez uloga. "Ja sam slobodan duh, omeñen pojavom ovog malog tijela",
rekao bi Merlin. "Palcem i kažiprstom možeš omeñiti sunce, ali zar njegovo svjetlo ne
ispunjava nebo i dalje?"
Odbacivanje uloga koje glumimo osjetljiv je posao, ali nije moguće ući učarobnjakov
svijet ako sebe odreñujete njima. Dakle, kako izgleda ne igrati uloge? Zapravo, to je
vrlo jednostavno. Kada se ujutro probudite, postoji jedan trenutak prije nego što
počnete misliti o svojim obavezama, trenutak kada ste budni, a bez neke odreñene
misli u umu. Tada ste ono što jeste, u najjednostavnijem ste obliku svijesti.
Ovaj doživljaj jednostavnosti ponavlja se tokom dana, ali ga malo ljudi zapaža jer
smo se navikli poistovjećivati s procesom mišljenja. I mišljenje dolazi i odlazi tokom
dana. Meñutim, u stvarnosti vi niste ono štomislite. Moždaće vam biti teško u to
povjerovati, ali misli u vašoj glavi ne pripadaju vama - one pripadaju vašem imenu i
ulogama koje ste na sebe preuzeli. Ako ste žena koja misli o svom djetetu, kako mu
je u školi, što mu pripremiti za večeru i tako dalje, to nisu vaše misli. To suma jčine
misli. Ako tokom svog lječničkog radnog vremena razmišljam o dijagnozama,
lijekovima itd., o tome zapravo razmišljaliječnik. Naravno, majka i lječnik su korisne
uloge, ali i oneće se završiti i jednog dana svatko od nasće se suočiti sa zagone-
tkom "Tko sam ja?", na koju nema odgovora bez obzira na to kako dobro glumili
svoje uloge. Meñutim, ako želite, za djelić sekunde možete skliznuti iza uloge. Kada
čitate ove stranice obratite pažnju na onoga tko čita. Ili kad slušate muziku, okrenite se onome tko sluša. Ili, ako vidite dugu, uhvatite i pogled na onog tko gleda.
U svakom od tih slučajeva, odmahćete osjetiti svjesnost koja je budna, pažljiva,
neuključena, tiha a ipak intenzivno živa. Što ste zapravo učinili? Prekinuli ste čin
promatranja da biste vidjeli promatrača. Ovaj trik pruža vam uvid u apsolutnu
sigurnost postojanja, jer iznad svakog promatranja nalazi se nepromjenljivi
promatrač. Taj vidovnjak je bezvremeničinitelj svakog doživljaja ograničenog
vremenom. Taj vidovnjak - to ste vi.Ako ste snažno poistovjećeni sa svojim
ulogama, zamisao o bezvremenosti mogla bi biti zastrašujuća. Bezbrojni ljudi bivaju
uništeni kada izgube svoj posao, kada im djeca odrastu i napuste dom, kada im umre
voljeni partner. Njihovo "ja" tako je ograničeno imenima, oznakama i ulogama da nisu
imali vremena pronaći tko su zapravo oni. To što smo u potpunosti obični ljudičini
nas potpuno stvarnim. Stvarnost se ne može odrediti, može se samo doživjeti. Budite
svjesni onih kratkih trenutaka tokom dana kad doživljavate svoje osnovno jastvo iza
disanja, osjećaja ili osjeta. Prije nego što sutra iskočite iz kreveta, pokušajte uhvatiti
trenutakčistote ijednostavnosti prije nego što um počnečavrljati. Ovo mirno, tiho,
bezimeno stanje vrlo je ugodno. Ne može se dodirnuti mišljenjem, govorom ili djelom.
To je dvorac koji nijedna vojska nikad neće osvojiti i kojičuva riznicu u kojoj su
pohranjena prava životna bogatstva.

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo


[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-poe
Blizanka
Administratorica
Administratorica
avatar

Female
Gemini Broj postova : 77896
Godine : 168
Datum registracije : 21.01.2009

PostajNaslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   2011-02-21, 20:17

Pouka peta

Čarobnjaci ne vjeruju u smrt. U svijetu svijesti sve je živo. Nema ni početaka ni završetaka.Čarobnjaku su oni samo mentalne konstrukcije.
Da biste bili potpuno živi, morate biti mrtvi za prošlost. Molekule se razgrañuju i
odlaze, ali svijest preživljava smrt materije na kojoj jaše.
Sve priče o Merlinu,Čak i one nejasne, potvrñuju da je živio unatrag u vremenu. Za
njegovih dana, to je meñu smrtnicima izazivalo prilično zgražavanje.
Staričarobnjak bi viknuo "Pazi!" trenutaknakon što bi Arthur prolio vruću vodu po
sebi. Pojavio bi se na pogrebu i uštipnuo leš po obrazu kao da je novoroñenče.
Kao dodatak tomčudnom ponašanju, seljaci su meñu sobom šaputali da su vidjeli
Merlina kako na groblju nadgrobnim spomenicima dijeli krsne poklone. "Možeš li mi
objasniti zašto živiš unatrag u vremenu?" pitao ga je jednom Arthur. "Zato jer tako
rade svičarobnjaci", odgovorio je Merlin. "A zašto je to tako?" "Jer smo tako izabrali.
Ima mnogo prednosti." "Ne vidim nijednu", bio je uporan Arthur, razmišljajući o
Merlinovimčudnim navikama, poput doručka prije nego što bi legao spavati. "Doñi,
pokazatću ti", rekao je Merlin izvevši Arthura van iz kristalne pećine. Bio je vruć
sunčan dan, sunce je bilo visoko na nebu, a divlje ruže su se pognule gotovo do tla.
"Evo", rekao je Merlin, pružajući dječaku lopatu. "Počni kopati jamu odavde do onog
mjesta tamo i nemoj se zaustaviti dok ti ne kažem." Arthur je prionuo na zadatak,
kopajući svom snagom, ali nakon jednoga sata bio je potpuno iscrpljen, a Merlin mu
još uvek nije rekao da stane. "Zar nije dovoljno velika?" upita Arthur. Merlin je
procijenio jamu koja je bila oko tri metra duga i pola metra duboka. "Da, sasvim
dovoljno", rekao je. "Sada ju ponovo zatrpaj."
Naviklom na poslušnost, kakav je već bio, Arthuru se nije previše sviñao ovaj nalog.
Znojeći se i kiselog lica radio je pod vrelim suncem sve dok jama ponovo nije bila
zatrpana.
"Sada doñi i sjedi pored mene", rekao je Merlin. "Što misliš o poslu koji si obavio?"
"Bio je besmislen", eksplodirao je Arthur. "Točno, a to je slučaj s većinom ljudskih
napora. Meñutim, besmislenost se ne otkriva sve dok ne bude prekasno, nakon što je
sve obavljeno. Kada bi živio unatrag u vremenu, vidio bi da je kopanje besmisleno
i uopće ne bi ni počeo."

RAZUMIJEVANJE POUKE

Legende iz Arthurovog vremena koje tvrde da je Merlin živio unatrag u vremenu pojednostavljuju situaciju. Stari pripovjedači mitova voljeli su zbunjivati, a svaki čitalac koji bi pokušao odgonetnuti što znači živjeti unatrag u vremenu čudio bi se Merlinovoj neobičnosti. Rezultat toga je da su ga neki smatrali prorokom ili vračem.
Za svakog proroka se može reči da živi unatrag u vremenu, jer izgleda da je već
doživio ono štoće se tek dogoditi. Ali na dubljem nivou, srednjovekovnom umu živjeti
unatrag u vremenu značilo je pobijediti prirodni ciklus rañanja i smrti. Netko tko je
svakoga dana sve mlañi pobjegao je nepromjenljivom zakonu podčijim utjecajem
živa bića stare i umiru.Čini se da je začarobnjaka dan kada je roñen dan kada odlazi
s ovoga svijeta, uz pretpostavku da uopće odlazi. Da bi se riješio ovaj paradoks,
potrebno je razumjeti vrijeme onako kako ga doživljavačarobnjak. "Vi smrtnici ste
uzeli svoje ime od smrti", rekao je Merlin u kristalnoj pećini. "Da ste vjerovali kako ste
stvorenja života nazvali biste se besmrtnicima." "To nije pošteno", protestirao je
Arthur. "Mi nismo izabrali smrt. Ona nam je nametnuta." "Ne, na nju ste sejednosta-
vno navikli. Svi vi starite i umirete zato jer vidite druge kako stare i umiru. Odbaci tu
staru naviku i više nećeš biti zarobljen u mrežu vremena." "Odbaciti smrt? Kako se to
radi?" želio je znati Arthur. "Za početak, vrati se do izvora svoje navike. Tamoćeš
pronaći odreñeno pogrešno razumijevanje zbog kojeg si uvjeren da si smrtan.
Pogrešno razumijevanje nalazi se u korjenu svakog pogrešnog uvjerenja. Zatim
pronañi grešku u svojoj logici i ukloni je. Sve je to vrlo jednostavno."
Arthur je otišao u legendu kao "kralj jednom i zauvijek", što znači da se i on oslobodio
kletve smrti.Što je pronašao? Kakva je to pogrešna logika za kojučarobnjaci
smatraju da je uzrok smrtnosti? U suštini, radi se o našem poistovjećivanju s tijelom.
Ljudsko tijelo se raña, stari i umire. Poistovjećivanje s tim procesom je pogrešna
logika, ali kada je jednom usvojena, mi smo zbog nje osuñeni na smrt. Pod kletvom
smo smrtnosti i nemamo drugog izbora već da sepredamo smrti. Ukloniti kletvu
zahtjeva pomak identiteta od onog vezanog vremenom do onog bezvremenog. Zato
sečarobnjak otiskuje na put otkrivanja istine o vremenu. To je prava istina o priči da
je Merlin živio unatrag u vremenu. Želio je slijediti vrijeme unatrag do njegovih
korjena.


ŽlVJETI S POUKOM

PremaČarobnjakovom iskustvu vrijeme je samo kvantificirana vječnost. "Svi smo mi
okruženi bezvremenim", tvrdio je Merlin. "Pitanje je štoćemo s njim učiniti?" Rezanje
bezvremenog na male djeliće stvara vrijeme, i tome smo skloni. Za nas vrijeme teče
pravolinijski. Satovi otkucavaju sekunde, minute i sate, bilježeći dug put vremena od
prošlosti preko sadašnjosti do budućnosti. Kad je Einstein dokazao da je vrijeme
relativno, zapravo je uklonio pravolinijsku zamisao o vremenu - dokazao je da vrijeme
ima sposobnost ubrzavanja ili usporavanja. Osim što je pomalo i izgledao poput
Merlina, Einstein je moguće skliznuo u svijetčarobnjaka kada mu je na um pala takva
začuñujuća zamisao. Einstein je govorio da je mogaoosjetit i teoriju relativnosti,
puno prije nego što ju je mogao matematički dokazati.
Svi mi doživljavamo vrijeme kao relativno, prilagodljivo - radostan doživljajće ga
ubrzati, bolanće ga usporiti. Dan proveden u ljubavi proleti poput sekunde, jutro u
zubarskoj stolici traje poput vječnosti.
Ali, može li nas takvo novo zapažanje vremena zaista sačuvati od smrti? Začarobnj-
aka, smrt je samo uvjerenje. Relativnost nam omogućuje da uvjerenje uklonimo u
pravolinijsko vrijeme. Nije teško prisjetiti se drugih primjera kojiće nam omogućiti da
povjerujemo i u besmrtnost. Na primjer, ako na svemir gledate kao na skladište
energije, ništa nikad ne umire, jer se energija ne može uništiti. U obliku energije i vi
ćete uvijek biti ovdje. "Ali ja ne želim biti energija", usprotivio se Arthur suočen s ovom logikom. "To je tvoja fatalna pogreška", istaknuo je Merlin. "Budući se poisto-
vjećuješ s tijelom, smatraš da ti je potreban oblik. Energija je bezoblična, pa smatraš
da to ne možeš biti ti. Meñutim, samo sam želio reči da energija nije roñena; ona
nema početka ili kraja. Sve dok ne prestaneš o sebi misliti kao da imaš početak,
nikad nećeš pronaći svoj besmrtni dio koji, ako ne umire, mora biti neroñen."
Vidjevši dječakovo snuždeno lice, Merlin je rekao toplije: "Ne kradem ti tijelo da bih te
uvjerio da si bezobličan. Potrebno je samo vidjeti bezoblično u svakom obliku i imat
ćeš besmrtnost usred smrtnosti." Molekule nastaju i razgrañuju se vraćajući se u prvobitnu atomsku kašu. Meñutim, svijest preživljava smrt molekula na kojima jaše.
Ono što je jednom bilo paket energije u sunčevom zraku pretvara se u list da bi na
kraju otpalo i pretvorilo se u tlo. Promjena stanja slama mnoge granice. Sunčev zrak
je nevidljiv, a list i zemlja su vidljivi. List je živ i raste, a zrak to nečini. Boje lista,
zraka i tla različite su, i tako dalje. Meñutim, svi ti preobražaji postoje kao mentalne
konstrukcije. Stvarna energija u sunčevom zraku uopće ne doživljava promjenu - to je
stalna igra fotona i elektrona koja se nalazi u svemu bez obzira na to zapažamo li mi
tu pojavu kao živu ili mrtvu. Suvremena nauka već je stvorila odgovarajuće novo
stajalište; sada je potrebno naučiti živjeti na taj način. Vizionari i mislioci poput
Einsteina mogu nam pomoći da prevladamo mentalne prepreke, ali se sami moramo
probiti kroz ostale, emocionalne i instiktivne. Jedna takva prepreka je strah od smrti.
Čarobnjak smatra da je cijela stvar oko smrti upetljana u strah, iako je taj strah tako duboko ukorjenjen da njegovi učinci nisu odmah očevidni. Meñutim, postoji jednosta-
vna vježba kojom ih možete sami otkriti. Uzmite nekoliko listova papira i idite u
prostoriju u kojoj vam nitko neće smetati. Sjedite, uzmite u ruke olovku i prislonite je
na papir, te obećajte sebi da nećete prestati pisati pet minuta. Napišite rečenicu: "Ja
se bojim ..." i završite je kako god želite. Zatim, nepodižući olovku s papira, napišite
iste riječi ponovo i završite rečenicu onim što vam padne na um. Tijekom tog posla
dišite sporo i ravnomjerno bez pauze izmeñu udaha i izdaha. To se ponekad naziva
kružnim disanjem u kojem su udisaj i izdisaj povezani. Namjerno disanje na taj način
od drevnih se vremena smatralo načinom za prevladavanje inhibicija svjesnog uma.
Bez ove tehnike bilo bi mnogo teže dosegnuti nesvjesno stanje straha. Kružno dišući,
bez zastoja izmeñu udisaja i izdisaja, ponovo i ponovo dovršavajte istu rečenicu: "Ja
se bojim", i nemojte podizati olovku s papira. Kada jednom budete sebi dopustili da
pišete o svojim skrivenim strahovima, bitće vam se teško zaustaviti. Ako ovu vježbu
provedete slobodno, dozvoljavajući svojim mislima da lete bez kontrole, otkritćete
mnogečudne i neočekivane asocijacije na strah. Tiće neočekivani strahovi sa
sobom donijeti i druge osjećaje, ne samo strah već i ljutnju, tugu i veliko olakšanje.
Mogle bi poteći i suze. Neka se sve to dogaña, ali uvijek se vraćajte disanju i ne
podižite olovku s papira dok ne završite. Ipak,upozorenje: ako se počnete osjećati
previše neugodno, stanite. Dobro je poslije vježbe leći i odmoriti se i na taj način
povratiti ravnotežu.Čini mi se da je ova vježba najdjelotvornija prvi put, ali može se i
ponoviti kad god to želite.
Kakve to ima veze sačarobnjakovim stavom u vezi sa besmrtnošću? Mogli bismo
reći da je pet minuta posvećenih strahu poput uklanjanja jednog sloja u sistemu
uvjerenja. Besmrtnost je suština ljudskoga života, ali je zarobljena u mnogim

slojevima suprotnih uvjerenja. Ta se uvjerenja aktualizuju u svakodnevnom životu -
mi živimo naše strahove, želje, snove, nesvjesne asocijacije i, na kraju, naše
najdublje uvjerenje da moramo umrijeti. Racionalni umće vjerojatno braniti to
stajalište tvrdeći da je smrt prisutna svuda u prirodi. Ali Merlin bi rekao: "Pobliže
razmotri svoje racionalne sumnje. Iza sumnji je onaj koji sumnja, iza onog koji sumnja
je onaj koji misli, iza onog koji misli ječista svijest koja mora biti svjesna prije nego
što je nastala bilo kakva misao. Ja sam ta svijest. Besmrtan sam i imun na vrijeme.
Nemoj samo razmišljati o meni, prosuñujući hoćeš li me prihvatiti ili odbaciti. Zaroni
unutra, oljušti slojeve sumnje. Kada se na kraju sretnemo, znatćeš tko sam. I tada,
moja besmrtnost neće biti samo zamisao već stvarnost koja se živi."

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo


[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-poe
Blizanka
Administratorica
Administratorica
avatar

Female
Gemini Broj postova : 77896
Godine : 168
Datum registracije : 21.01.2009

PostajNaslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   2011-02-22, 09:15

Pouka šesta

Čarobnjakova svijest je polje koje je svuda. Struja znanja sadržana u tom polju vječna je i teče zauvijek. Vijekovi znanja sažeti su u trenucima otkrovenja.
Živimo poput valova energije u ogromnom oceanu energije.
Kada se ego povuče, omogućava pristup potpunom sjećanju.
Jednoga jutra Arthur se probudio drhteći u svom krevetu i primjeti da ga Merlin
promatra s druge strane pećine. "Sanjao sam ružan san", promrmljao je Arthur. "Bio
sam posljednjičovjek na Zemlji i lutao sam praznim ulicama i šumama." "San?"
rekao je Merlin. "To nije bio san. Ti jesi posljednjičovjek na Zemlji." "Kako je to
moguće?" pitao je Arthur. "Slažeš li se da bi jediničovjek na Zemlji bio ujedno i
posljednji?" "Da." "Dakle, s točke gledišta svoje slike o sebi, kojuće ljudi u budućno-
sti nazivati egom, ti si jedini." "Kako to možeš reći? Ti i ja smo ovdje zajedno, zar
nismo? I posjetili smo sela i gradove u kojima žive tisuće ljudi." Merlin je odmahnuo
glavom. "Ako pažljivo zagledaš u sebe, što si ti? Ti si biće iskustva koje se stalno
pretvara u sjećanje. Kad kažeš'Ja' pri tome misliš na taj jedinstveni skup doživljaja –
privatnu povijest koja ne pripada nikome drugom. Ništa nije tako osobno kao što su
to sjećanja. Ti i ja hodali smo odvojenim putevima, iako smo hodali zajedno. Nije
moguće da, pri pogledu na cvijet, nas dvojica imamo isto iskustvo. Drugoj osobi
zaista se ne može prenijeti ni jedna suza, ni jedan osmijeh." Kad je Merlin završio,
Arthur je bio uznemiren. "Kada tako govoriš izgleda mi da je svatko potpuno sam",
rekao je dječak. "Nečinim toja" , odgovorio je Merlin. "Ego nasčini usamljenim,
smještajući nas u svijet u koji nitko drugi ne može ući." Vidjevši kako je njegov učenik
uznemiren, Merlin je rekao mekšim glasom:"A ipak se ego može povući. Doñi sa
mnom." Ustao je i odveo Arthura iz pećine. Zora još nije svanula. Bio je mrak, a nebo
je još uvijek bilo puno zvijezda. "Što misliš, koliko je daleko ona zvijezda?" pitao je,
pokazavši u smjeru Velikog psa. Bila je sredina ljeta, pa je Sirijus bio sjajan i nisko na
horizontu. "Ne znam. Pretpostavljam da je dalje nego što bih mogao izmjeriti ili uopće
zamisliti", odgovorio je Arthur. Merlin je odmahnuo glavom. "Uopće nije daleko.
Razmisli o slijedećem: ako vidiš zvijezdu, u tvoje oko je ušao zrak svjetla, zar ne?
Svjetlo stalno teče od nje do tebe, poput mosta od svjetla. Što je zvijezda ako ne
svjetlo? Dakle, ako je svjetlo i tamo i ovdje, a takoñe i izmeñu, nema odvojenosti
izmeñu tebe i zvijezde. Ti si dio istog jedinstvenog polja svjetla."
"Ali zvijezda izgleda vrlo daleka. Na kraju, ne mogu je izvaditi iz neba", pobunio se
Arthur. Merlin se nasmijao. "Odvojenost je samo privid.Čini ti se da si odvojen od
mene i drugih ljudi jer tvoj ego zauzima stajalište da smo odvojeni i sami. Ali
uvjeravam te, ako povučeš svoj ego, ugledatćeš kako si okružen neograničenim
poljem svjetla koje je svijest. Svaka tvoja misao nastala je u ogromnom oceanu
svjetla i njemu se vraća, zajedno sa svakom stanicom tvog tijela. To polje svjesnosti
je svuda, to je nevidljivi most do svega drugog što postoji. Dakle, nema ničeg u tebi
što nije dio svakog drugogčovjeka osim ako na to gleda ego. Tvoj je posao da
nadrasteš ego i zaroniš u univerzalni ocean svijesti." Arthur je imao zamišljen izraz
lica. "Moratću razmisliti o tome što si rekao." "Učini to", zjevnuo je Merlin. "Još uvijek
sam pospan."Čarobnjak se okrenuo da bi se vratio u toplu pećinu. "O, tek usput,
prije nego što se vratiš u krevet, da li bi bio tako dobar pa ponovo objesiš tu stvar
gore?" "Stvar?" Arthur je pogledao nadolje i na svoje iznenañenje vidio da je Sirijus
"izvañen" iz neba i sada mirno počiva do njegovih nogu.

RAZUMIJEVANJE POUKE

Kao što smo već vidjeli, ego se prihvatio odabiranja i odbacivanja doživljaja. Rezultat
toga je izolacija, jer ako biramo i odaberemo stvaramo procjep. Izmeñu vas i nečega
što ste odbacili nastaje procjep. Izmeñu mene i vas takoñe je procjep jer smo izabrali
da nemamo ista iskustva - naš ego je različit. Zapravo, primamo zdravo za gotovo da
nije moguće dijeliti iskustva, bar ne u potpunosti. Ja ne mogu ući u sve vaše osjećaje,
strahove, želje, snove, niti vi u moje. Najbolje što običnočinimo je gradnja mostova
komunikacije, koji se obično pokažu preslabim da bi izdržali. Vaši najosobniji
doživljaji – od trenutka vašega roñenja, sjećanja i iskustva – vode vas do usamlje-
nosti i izolacije. Meñutim,čarobnjak nikada nije izoliran, jer ego nije dio njegovog
stajališta. Pod egom se misli na osjećaj osobnog"Ja" koji nije djeljiv s drugim ljudima.
Jednom je Merlin rekao Arthuru: "Pokušaj me zaboraviti ako možeš." "Što?" rekao je
iznenañeno Arthur. "Nikada te ne bih mogao zaboraviti i ne želim te zaboraviti." Bio je
napet jer je pretpostavio da ga Merlin na neki način odbacuje. "Da li ti želiš zaboraviti
mene?" pitao je. "Da, naravno", odgovorio je mirno Merlin. "Vidiš, želim da budemo
prijatelji, a ako te se sjećam, što tada imam? Ne pravog tebe, već mrtvu sliku.
Takvo je sjećanje - živu pojavu pretvara u mrtvu sliku. Ali, ako sam te sposoban
svakog dana zaboraviti, tadaću se ujutro probuditi i vidjeti te iznova. Vidjetću pravog
tebe, bez starih, iznošenih slika."
Povući ego znači povući sjećanja. Kada to učine, ljudi više nisu izolirani. Individualni
um sužava našu svjesnost, kao kada bismo u svijet virili kroz ključaonicu.
Učarobnjakovom svijetu, svatko dijeli istu univerzalnu svijest. Ona teče zauvijek i
obuhvaća sve misli, sve osjećaje i sve doživljaje. "Sve dok si jedna osoba", poučavao
je Merlin, "ti si poput kapi u oceanu. Kada si dio univerzalne svjesnosti, ti si cijeli
ocean." "Da li se kap tada jednostavno rastopi i izgubi u oceanu?" pitao je Arthur.
"Ne, individualnost se nikada ne zasjenjuje,čak ni u iskustvu oceana svijesti",
uveravao ga je Merlin. "Možeš biti oboje, i ti i sve u isto vrijeme. Izgleda tajanstveno,
ali tako je."

ŽIVJETI S POUKOM

Svi se mi držimo sjećanja jer nas ona odreñuju. Da biste okončali odvojenost i
izolaciju morate biti spremni sagledati nestvarnost sjećanja. Pomislite na nekoga
koga dobro poznajete - svog muža ili ženu, roñaka ili prijatelja. Prizovite u sjećanje

sve detalje u vezi s tom osobom i zapitajte se što zaista znate o njoj? Neka to bude
više od golihčinjenica poput boje očiju, težine, posla ili adrese. Umjesto toga,
razmislite o osobnim karakteristikama, onome što vam se na toj osobi sviña ili ne
sviña, o meñusobnim odnosima, itd. Kada završite s ovom vježbom mogli biste
pomisliti da ste nacrtali točan portret te osobe. Ipak, svečega ste se prisjetili dolazi iz
vašeg sjećanja, pa ste, dakle, zapravo opisali svoju točku gledišta. Ista osoba mogla
bi se potpuno drugačije opisati s drugog stajališta. Ono što se sviña vama, ne sviña
se drugima, ono što vi pamtite, netko drugiće potpuno zaboraviti. Nije potrebno puno
analize da biste shvatili da jesve što ste opisali potpuno relativno.Čovjek koji je za
vas visok, za nekog drugog je nizak ili prosječan; težina može postati lakoća, svijetla
kosa tamna, prijatelj neprijatelj, i tako dalje. Zapravo opisujete svoju točku gledišta, a
ne osobu. Štoviše, vaše iskustvo s tom osobom je jedinstveno vaše, zbogčega je
vaš opis još subjektivniji. Ako se sve što ste mislili da znate o toj osobi okrenulo tako
da zapravo indirektno govori o vama, očigledno je da sjećanja izoliraju.
Osobnim načinom na koji gledamo na njega, zapravo cjepkamo svijet, stvaramo
zaklone u koje se sklanjamo i u koje nitko u potpunosti ne može ući. Vaše gledište ne
može se nazvati stvarnim jer je potpuno relativno. Stvarnost ne ovisi o točci gledišta,
ona jednostavno jeste. A većina nas, boraveći u svom privatnom svijetu, ne usposta-
vljačesto kontakt sa stvarnošću. Nestvarnost je boravište osjetila; stvarnost je
boravištečarobnjaka. Potrebno je pogledati iza zavjese sjećanja da biste otkrili pravo
tkanje stvarnosti.

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo


[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-poe
Blizanka
Administratorica
Administratorica
avatar

Female
Gemini Broj postova : 77896
Godine : 168
Datum registracije : 21.01.2009

PostajNaslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   2011-02-22, 09:16

Pouka sedma

Kada se vrata percepcije počnu raščišćavati vidjetćete nevidljivi svijet - svijet čarobnjaka. U vama postoji izvor pročišćenja i preobražaja koje možete piti. Pročišćenje se sastoji od uklanjanja otrova iz života: otrovnih osjećaja, otrovnih misli i
otrovnih odnosa. Sva živa tijela, materijalna i ona finija, sastoje se od energije koja se
može direktno vidjeti.
Jednoga dana, kada su Merlin i Arthur ležali pored potoka u pospanom ljetnom
raspoloženju, Merlin je rekao: "Pročitao sam jednu pjesmu kada sam u dalekoj
budućnosti bio dječak. Pitam se da li bi je i ti voliočuti?" Prekrivši lice rukama da bi
se zaštitio od lipanjskog sunca, Arthur se pretvarao da spava. Kad god bi Merlin
govorio o budućnosti kao o svojoj prošlosti bila mu je potrebna prilična koncentracija
da bi ga pratio. "Nije potrebno da me ignoriraš", nastavio je Merlin, "jer je ova pjesma
previše lijepa da bi je zanemario."

Što ako zaspiš i što ako spavajući sanjaš?
I što ako u svom snu odeš na nebo
i tamo ubereščudan i nepoznat cvijet?
I što ako, kad se probudiš,
on još uvek bude u tvojoj ruci?
Što tada?

RAZUMIJEVANJE POUKE




Kada smo budni naša je pažnja tako privezana za izgled i zvuke materijalnog svijeta
da je lako pogriješiti i pretpostaviti da je fizičko tijelo jedino tijelo koje imamo. Što je
tijelo? Najšira definicija glasila bi da je tijelo skup stanica koje djeluju zajedno i tvore
veću cjelinu. Budući da tijelo predstavlja cjelinu koja je veća od skupa svojih dijelova,
ono može djelovati, misliti i osjećati na način koji je jednoj stanici nemoguć.
Primjenimo ovu definiciju na neočekivano područje - osjećanja. Svakoga dana
doživljavate odreñena osjećanja koja su poput jedne stanice; sastavite ih zajedno i
dobitćete emocionalno tijelo. Prije svega, vaše emocionalno tijelo je živa povijest
onoga što volite i što ne volite, a takoñe i vaših strahova, nada, želja i tako dalje.
Kada bi vaše emocionalno tijelo moglo samo ući u sobu, vaši bi vas prijatelji odmah
prepoznali jer emocionalno tijeločini veliki dio vašeg identiteta. Postoje i druga tijela,
takoñe nevidljiva, koja suučestvuju u vašoj jedinstvenosti. Postoji tijelo znanja koje s
vama raste od roñenja - nazovimo gamentalno tijelo. Znanje je tananije od osjećaja
jer je sačinjeno od apstraktnih zamisli. Ali još su tananiji razlozi zbog kojih živite, vaša
duboka uvjerenja o životu i njegovoj prirodi - to je smješteno u uzročnom tijelu, onom
vašem dijelu kojim shvaćate suštinu postojanja. Tu se nalazi najdublje sjeme
sjećanja i želja. Sva ta tijela su jedinstvena. I u ovom slučaju, kada bi vaše mentalno
ili uzročno tijelo samo ušlo u sobu, odmah biste mogli biti prepoznati. Dakleidentitet-
vaš osećaj da ste"Ja" - nastaje iz vaše svijesti o tim tijelima.Čarobnjak zna da se taj
sjaj kreće od tananijeg do grubljeg."Ja" s kojim se poistovjećujete stvoreno je najprije
vašim uvjerenjima i razlozima za život (uzročno tijelo), što stvara ideje (mentalno
tijelo) i osjećaje (emocionalno tijelo). Tek na kraju tog redosljeda fizičko tijelo dobija
impuls života. Kao što je Merlin rekao: "Smrtnici vjeruju da su tjelesni strojevi koji su
naučili misliti. Zapravo, oni su misli koje su naučile kako da stvore tjelesni stroj."

ŽlVJETI S POUKOM

Ovo znanje ima ogromnu praktičnu primjenu. Ako pretpostavljate da ste prije svega
tjelesno biće, vaš život bitće potpuno drugačiji od života osobe koja pretpostavlja da
je finije biće. Jednom su se Arthur i Merlin vraćali iz Questing Wooda, duboke šume
koja pripadačarobnjacima. Kao i obično, Arthur je bio umorniji od Merlina pa je legao
pod stablo da malo odrijema. Meñutim,čim je zatvorio oči osjetio je udarac u rebra.
"Što je?" promrmljao je pospano. "Pusti me da spavam." Udarivši ga ponovo
ljeskovim prutom, Merlin je odmahnuo glavom. "Potrebna ti je snaga za zadnju
etapu puta do kuće. Ako zaspiš bitćeš iscrpljen." "Iscrpljen? Upravo zbog toga i
želim odrijemati", odgovorio je Arthur. "Ah, ali kada spavaš obavljaš puno više posla
nego što sam ikad vidio da radiš kada si budan", rekao je Merlin. Znao je daće ta
rečenica potaknuti dječakovu znatiželju i, nakon kratkotrajnog okretaja po mekoj travi
pod stablom, dječak je sjeo. "Što ja to radim kada spavam? Zašto toga nisam
svjestan?" Pitao je. "Oh, svašta radiš", rekao je Merlin kao usput. "Kada spava, tvoje
se fizičko tijelo odmara i obnavlja. Kada sanja, tvoje emocionalno tijelo ostvaruje
svoje želje, strahove, nade i fantazije. Tvoje uzročno tijelo vraća se u svijet svjetla,
koji neki ljudi smatraju nebom. Drugi ga, meñutim, vide u trenucima iznenadnih
riješenja problema ili u trenucima uvida koji se pojavljuju iz vedra neba. U svakom od
tih slučajeva radi se o podešavanju usklañenosti izmeñu tvojih tijela. Najkreativnijičin
koji ćeš ikad poduzeti je ovaj čin stvaranja sebe. On se odvija na nebrojenim nivoima,
vidljivim i nevidljivim. On koristi svu inteligenciju svemira, sažimajući milijarde godina
znanja u svakoj sekundi života. "Zar ne shvaćaš", rekao je Merlin svom učeniku, "da
nas je povijest svemira dovela do ove sekunde? Mi smo privilegirana djeca stvaranja
i za nas je sve ovo stvoreno." Ako je naš pravi izvor tanan, nevidljiv svijet, a ne
materija, tada naše tijelo zapravo nije načinjeno od stanica. Stanice nisu elementarne
čestice života, a to nisu ni atomi ili molekule na koje se stanice mogu rastaviti. Tijelo je izgrañeno od nevidljivih apstrakcija koje se nazivaju informacija i energija - obe su sadržane u DNK. Meñutim,čarobnjak boravi dublje u nevidljivom svijetu znajući da su vaša najdublja uvjerenja najsnažnije stvaralačke sile. Vaše tijelo izraslo je crpeći impuls života sadržan u DNK. Bez tog impulsa, informacija i energija su nepokretne. Slično tome i vaše emocije i misli teku u svijet iz nevidljivih impulsa inteligencije koji čine vaše najtananije tijelo, uzročno tijelo. Čarobnjaci tvrde da je razlog zbog kojeg noću spavamo taj što na taj način usklañujemo sva ta tijela nakon aktivnosti i
budnosti. Ali najtananiji posao se obavlja učistoj tišini. Slijedeći put kada primjetite
trenutak tišine u kojem nije bilo misli, želja ili osjećaja, nemojte ga propustiti. Vaša
svjesnost skliznula je u pukotinu izmeñu tjelesnog, emocionalnog, mentalnog i
uzročnog tijela. U dubokoj tišini vraćamo se krajnjem uzroku,čistom Bitku. Tu se
suočavate, licem u lice, s maternicom stvaranja, izvorom svega što je bilo, jeste iliće
biti; i to ste jednostavno Vi.

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo


[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-poe
Blizanka
Administratorica
Administratorica
avatar

Female
Gemini Broj postova : 77896
Godine : 168
Datum registracije : 21.01.2009

PostajNaslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   2011-02-22, 09:20

Pouka osma

Moć je mač s dvije oštrice. Moć ega traži kontrolu i dominaciju. Moćčarobnjaka je
moć ljubavi. Sjedište moći je unutarnje jastvo. Ego nas prati poput tamne sjene.
Njegova moć je otrovna,čini nas ovisnim i, zapravo, destruktivnim.
Vječni sukob moći završava u jedinstvu.
Neposredno prije nego što je napustio Merlina, Arthur je bio vrlo promjenljivog
raspoloženja. Imao je gotovo petnaest godina, a rijetko je viñao druge ljude. "Jesi li
tužan što odlaziš medunjih?" pitao je Merlin. "Na kraju, ti si od njihove vrste."
Arthur je skrenuo pogled. "Tužan sam, ali to nije razlog." "A što je razlog?" "Želio bih
te nešto pitati, ali ne znam kako i da li bih smio." "Pitaj." Arthur je oklijevao: "Ne radi
se o onome što si me učio. A ipak više od svega bih želio znati, to jest, ako bi mi ti
želio reći..." Zastao je, zavezanog jezika. "Možda bi želio znati kako to izgleda biti
zaljubljen?" Arthur je klimnuo, sretan što ga je spasila Merlinova intuicija. Stari je
čarobnjak za trenutak razmišljao, a onda rekao: "Prije svega, nemoj se stidjeti jer si pitao o zaista značajnoj stvari. U zaljubljenosti ima nečeg što se ne može izraziti
riječima. Ali, doñi sa mnom." Merlin je odveo Arthura načistinu na kojoj je sijalo
podnevno sunce. U Merlinovim rukama pojavila se zapaljena svijeća koju je podigao
tako da je stajala izmeñu njih i sunca. "Pogledaj. Možeš li vidjeti da li je svijeća
zapaljena ili nije?" upitao je. "Ne", odgovorio je Arthur. Sunce je bilo tako sjajno da je
plamen svijeće bio nevidljiv. "Ali pogledaj", rekao je Merlin. Primakao je svijeći
pahulju pamuka koja je odmah izgorjela. "Što ljubav ima s tim?" pitao je dječak.
Meñutim, Merlin nije odgovorio. Ubrao je cvijet divlje gorčice i istisnuo dvije kapi soka
na Arthurove prste. "Probaj", naredio je. Arthur je napravio grimasu: "To je vrlo
gorko." Merlin ga je odveo do jezera i rekao mu neka opere ruke. "Sada probaj
vodu", naredio je. "Je li ostalo nekog traga gorčine?" "Ne", priznao je Arthur. "Ali
kakve to veze ima s ljubavlju?" Merlin ponovo nije odgovorio već je odveo dječaka
dublje u šumu. "Sjedi mirno", rekao je nježno. Arthur je učinio kako mu je rečeno.
Nakon nekog vremena nekoliko metara od njih iz grmlja se pojavio miš. Iznad njih je
preletjela sjena. Prije nego što se miš uspio pokrenuti, zgrabio ga je orao, a zatim
odletio sa svojim plijenom do gnijezda visoko u planinama. Zbunjen, Arthur je rekao:
"Ali rekao si daćeš me učiti o ljubavi. Kakve veze ima to što si mi pokazao s tim?"
"Slušaj", rekao je njegov majstor. "Poput svijeće koja je pred suncem nevidljiva i tvoj
će ego nestati pred sveobuhvatnom silom ljubavi. Poput gorkog okusa koji više ne možeš osjetiti kada ga ispere voda, pomiješana s ljubavlju, gorčina tvog života postat će slatka poput svježe izvorske vode. I poput plijena kojeg odnosi orao, tvoja će samovažnost postati bljesak u oku ljubavi kojaće te pojesti."

RAZUMIJEVANJE POUKE

Moć ljubavi je moćčistoće. Riječ ljubav koristi se na mnogo načina, aličarobnjaku je
ona sveta jer njegovo shvaćanje ljubavi je "ono što uklanja sve nečistoće, a ostavlja
samo ono što je istinito i stvarno." "Sve dok se bojiš, ne možeš stvarno voljeti",
upozoravao je Merlin. "Sve dok se ljutiš, ne možeš stvarno voljeti. Sve dok imaš
sebični ego, ne možeš stvarno voljeti." "Dakle, mogu li ikad uopće voljeti?" upita
Arthur znajući dačesto osjeća strah, ljutnju i sebičnost. "Ah, to je misterija",
odgovorio je Merlin. "Kako god nečist bio, ljubavće te potražiti i raditi na tebi sve dok
ne budeš mogao voljeti."
Ljubav traži nečistoće da bi ih spalila. Nema ljudi koji ne poznaju ljubav - postoje
samo oni koji ne mogu osjetiti moć ljubavi. Budući da je nevidljiva i stalno prisutna,
ljubav je više od emocije ili osjećanja; više je od uživanja, pačak i od ekstaze.
Čarobnjaci smatraju da je ona zrak koji udišemo, da kruži svakom našom stanicom. Iz svog univerzalnog izvora, ljubav prožima sve. Ona je konačna moć, jer bez prisile
privlači sve i svakog.Čak i u prisutvu patnje, ljubav nastavlja svoj posao daleko od
pogleda ega i uma. U usporedbi s ljubavlju sve su druge sile slabašne. "Jesi li ti
moćan poput kralja?" pitao je Arthur Merlina. "Zašto misliš da kralj ima neku moć?"
odgovorio je Merlin pitanjem. "Kralju su moć dali njegovi podanici koji se mogu
pobuniti i oduzeti mu je bilo kada. Zato kraljevi žive u strahu - znaju da je sve što
posjeduju zapravo posuñeno. Najsiromašnijičovjek u kraljevstvu bogatiji je od kralja,
odnosno, sve dok on ne odbaci svoju moć i pokloni joj se." Prava životna moć je
unutarnja. Biti sposoban vidjeti svijet u svjetlu ljubavi, a to dolazi samo iznutra, znači
živjeti bez straha u miru koji se ne može uznemiriti. U ljubavi postoje mnoge tajne
koje su ljudima skrivene. Da bi dobio ljubav, moraš je najprije dati. Da bi bio siguran
da te druga osoba voli neuvjetovano i sam moraš ukloniti uvjete. Da bi naučio voljeti
drugogčovjeka, najprije treba voljeti sebe. Sve to izgleda očigledno. Zašto se, dakle,
ne ponašamo tako?Čarobnjakov odgovor je da je ljubav potrebno otkriti, ukloniti
slojeve ljutnje, straha i sebičnosti koji je prekrivaju poput starog oklopa. Da biste imali
život pun ljubavi, pročistite onaj koji vodite. Nema ispravnog ili pogrešnog pristupa
ljubavi. "Osoba koja očajnički traži ljubav", rekao je Merlin, "podsjeća me na ribu koja
očajnički traži vodu." Život može izgledati potpuno bez ljubavi, ali je oko promatrača
ono koje nas lišava ljubavi, a ne svijet "izvana".
Prvi korak u smjeru utvrñivanja ljubavi kao potpunog i neporecivog dijela našega
života je redefiniranje onoga što zovemo ljubav. Većina nas o ljubavi razmišlja kao o
privlačnosti prema nekome drugom, kao o sili koja nas hrani i zbog koje se osjećamo
zbrinutim, kao o uživanju ili zadovoljstvu, ili pak kao o snažnoj emociji. Iako je ljubav
u svemu tome,čarobnjak bi rekao da su ove izjave u najboljem slučaju nepotpune.
"Svaka ljubav koju vi smrtnici odredite mora izblijediti i nestati", rekao je Merlin. "Vaša
takozvana ljubav dolazi i odlazi. Kreće se od jednog objekta želje do drugog. Ako su
želje neispunjene, one se brzo pretvaraju u mržnju. Prava ljubav se ne može
promijeniti, ona nema ničeg zajedničkog s objektom i ne može se pretvoriti u drugu
emociju jer ona uopće i nije emocija." Ako odbacite sve pogrešne ili površne oblike
ljubavi, štoće vam ostati? Odgovor se pojavljuje u obliku prihvaćanja sebe. Budući
da je ljubav unutarnja sila, ona se prvo zapaža unutra i usmjerena je prema sebi.
"Smrtnici dobiju groznicu od ljubavi, nemirni su i napeti", rekao je Merlin. "Ako ne
mogu imati svog voljenog ili voljenu misle daće umrijeti. Meñutim, zbog ljubavi se ne
može biti nemiran, ne zbog prave ljubavi, jer ona nikada ne traži nekog izvan.
Najpoželjniji dragi ili draga je samo produžetak nas samih. Ljubav za koju smatraš da
ćeš je dobiti od drugih samo otkriva ograničenja u tvojoj vlastitoj svijesti. Čarobnjaku svi oblici ljubavi dolaze iz jastva." "Ovo zvuči nevjerojatno sebično", prigovorio je
Arthur. "Brkaš jastvo i ego. U stvarnosti jastvo je duh", odgovorio je Merlin.
"Sebičnost dolazi od ega koji uvijek želi posjedovati, kontrolirati i dominirati. Kada
ego kaže: 'Volim te jer si moj, on ističe svoju prevlast ili posjed, a ne ljubav. Oni koji
su uistinu naučili voljeti najprije su uklonili sebičnost. Tada počinje potpuno drukčije
iskustvo.'" "I kakvo je to iskustvo?" pitao je Arthur. "Hoću li ga ikad doživjeti?"
"Jednoga dana, kad proñe ova nemirna groznica ugledatćeš u svom srcu malo
svjetlo. Najprijeće biti poput iskre, zatim plamička i na kraju ogromne lomače. Tada
ćeš se probuditi i plamen će obuhvatiti Sunce, Mjesec i zvijezde. U tom trenutku, u svemiru neće biti ničeg osim ljubavi, a onaće ipak boraviti u tvom srcu."

ŽIVJETI S POUKOM

Uklanjanje ega odvija se u stupnjevima - mnogo je nivoa odvojenosti, straha, navike,
sebičnosti i ljutnje koji nas sprečavaju u doživljaju ljubavi koji poznajučarobnjaci.
Glavnu ulogu u kontaktiranju univerzalne sile ljubavi najprije može preuzeti um. Um
može zauzeti novo gledište, a zatim može uslijediti ponovno obrazovanje emocija i
uvjerenja. Što je osnovno za novo gledište uma? Upravo to da postoji sveprisutna
sila ljubavi i da joj se može povjeriti sreñivanje svlastitog života. Probajte slijedeću
vježbu: izañite noću i pogledajte nebo puno zvijezda. Vijekovima ječovjek promatrao
ovu scenu i razmišljao o njenom nevjerojatnom ustrojstvu i ljepoti. To je savršen
primjer prirodne ureñenosti - gledajući u noćno nebo možemo vidjeti tok vremena
tokom milijardi godina i svaki mali korak u životu svemira, od nastanka prvog atoma
vodika do oblikovanja zvijezda i pojave DNK. Ništa nije izgubljeno u tom ogromnom
rasponu vremena; svaki komadić energije i informacije razvio se na takav način
da biste vi, promatrač, mogli gledati u kozmos koji je živa slika cijele vaše prošlosti.
Svemirske sile su ogromne, izvan dohvata uma, a ipak je proces u kojem su nastali
vodikov atom, zvijezde i DNK izuzetno osjetljiv. Sve je moglo krenuti i u drugom
smjeru, zapravo u beskrajno mnogo smjerova, i rezultat ne biste bili vi i vaše
prepoznavanje sebe. Ono što omogućuje tajčin ravnoteže je organizacija i
inteligencija.Čarobnjaci smatraju da red ne može tek tako nastati slučajno; on je dio
stvorenog svijeta. Dakle, titanske sile koje huje svemirom ne bore se jedna protiv
druge; njima je omogućeno da postoje i razvijaju se kao dio prirodne sklonosti rastu.
Sada prikupite sve te karakteristike na jedno mjesto: red, ravnoteža, evolucija i
inteligencija. Ono što ste dobili opis je ljubavi. To nije popularna zamisao o ljubavi; to
ječarobnjakova ljubav - sila koja podržava prirodu i hrani je. Na tom mjestu um
počinje shvaćati da je sila ljubavi zapravo stvarna. Suvremeni život navikao nas je na
slučajnosti, na zamisao da je život prevrtljiv i da prijeti. Ali povijest života govori da je
on preživio milijardama godina; zapravo,čini se da sam stvara uvjete za svoje
30 preživljavanje pomoću neke duboke inteligencije koja nikad nije ugrožena. Bez obzira
na to kako neprijateljski bili uvjeti, život je neuništiv. Ovaj uvid možete primjeniti na
vlastiti život. Zamislite njegov početak kada je jedan od milijardi spermatozoida uspio
oploditi jajašce u maternici vaše majke. Vaš sadašnji identitet je potpuno ovisan o
tomčinu. Vjerojatnost upravo tog dogañaja tako je mala da on izgleda nemoguć, ali
ipak se dogodio nenaporno. Slično tome, na vas su izvršeni milioni napada iz
okoline, od zagañenja, radijacije,Čak i od strane mutacija u vašim stanicama; bilo što
od toga moglo je okončati vaše mogućnosti za preživljavanje u bilo kom trenutku od
roñenja do danas. Ipak, uprkos tome što vaš um misli da je potrebna velika borba da
bi se život nastavio, inteligencija i organizujuća snaga koju nosite u sebi prevladala je
sve te prepreke nenapornom lakoćom. Istina je, meñutim, da vaš svjesni um ne može
delati kao suučesnik ili planirati začetak života, njegovo održavanje ili obranu od
takvih strašnih opasnosti. Ako ova nenaporna lakoća može djelovati na nesvjesnom i
staničnom nivou, zašto ne i na svjesnom? Možete li zamisliti sebe kako jašete na
vrhu životnog vala? Zapravo, upravo točinite svakog trenutka. Vaši osobni porivi da
mislite, osjećate i djelujete baš su nalik tom vrhu koji stalno pada prema budućnosti,
a ipak se stalno odozdo obnavlja - to je struja ljubavi koja podržava život poput
oceana koji obnavlja svaki val. Kada ugledate ovu sliku s njomće doći i povjerenje.
Ako tiranske sile poput gravitacije i ogromnih energija koje hrane zvijezde mogu
živjeti jedna s drugom a da se ne unište, onda se to može dogoditi i u vašem životu.
Strah i sumnja rećiće da to ne može biti istina: naša duboka vjera u borbu
zasnovana je na pretpostavci da bismo bili smlavljeni slučajnom ravnodušnošću
prirode da se nismo borili.Čarobnjak pokazuje na drugačiji put i poziva nas da
zakoračimo u svijet gdje su strah, nasilje i uništavanje odrazi naših pogrešnih
uvjerenja. U svjetlu povjerenja - a onoće se s vremenom polako razviti – shvatitćete
da ste privilegirano dijete svemira, potpuno sigurno, potpuno podržano i potpuno
voljeno.

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo


[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-poe
Blizanka
Administratorica
Administratorica
avatar

Female
Gemini Broj postova : 77896
Godine : 168
Datum registracije : 21.01.2009

PostajNaslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   2011-02-23, 09:34

Pouka deveta

Čarobnjak živi u stanju znanja. Znanje upravlja svojim ispunjenjem. Polje svijesti organizira se oko naših namjera. Znanje i namjera su sile. Ono što namjeravate mijenja polje u vašu korist. Namjere sažete u riječi imajučarobnu snagu. Čarobnjak ne pokušava riješiti tajnu života. On je tu da je živi. Arthuru je trebalo dugo vremena da prihvatičinjenicu da ga je poučavaočarobnjak. Merlin ga je odveo u šumu nekoliko sati nakon što je roñen, i sve do svog povratka u svijet, godinama kasnije, Arthur nije shvaćao posebnost svoje povezanosti s čarobnjakom. "Ako si zaista susreo Merlina", rekli bi mu ljudi (oni koji nisu odmah pomislili da je
dječak jednostavno lud), "kakvim te ječarolijama naučio?" "Čarolijama?" pitao bi
Arthur. "Bajalicama, prizivanjima, posebnim riječima koje Merlinu daju njegovu
snagu", rekli bi oni, misleći da je Arthur ili vrlo glup ili vrlo zaveden. "Merlin me je učio
o riječima", rekao bi Arthur polako, razmišljajući o pitanju. "Rekao je da riječi imaju
snagu, da one skrivaju tajne kao što vrata skrivaju podzemne prolaze."
Ovo je objašnjenje bilo tanano, ali ljudi ipak ne bi bili zadovoljni. Željeli su znati kako
zapravo djeluju Merlinovečarolije. "Pa", rekao bi Arthur, "kada sam bio dijete, sjećam
se da je Merlin govorio: 'Jedi, kad sam bio malo veći, rekao je: 'Hodaj', a ako sam bio
predugo budan rekao bi: 'Spavaj'. Što se mene tiče sve od tada jedem, hodam i
spavam, pa mora da su to bile snažnečarolije, slažete se?" Nitko se nije složio. Otišli bi pitajući se vrijedi li išta taj budalasti momak kojeg je doveo sir Hector. RAZUMIJEVANJE POUKE Snaga riječi ne leži u njihovom površinskom značenju već u karakteristikama koje su skrivene. Na primjer, svaka riječ sadrži i znanje i namjeru. Obe karakteristike su čarobne. Čarolija znanja je u tome što se mnogo nivoa iskustva - zapravo cijela historija – može izraziti u nekoliko slogova. "Svoje kraljevstvo nazovi Camelot",
savjetovao je Merlin dječaka prije nego što su se rastali. "Zašto?" pitao je Arthur. "To
je nova riječ koja ne nosi teret historije kao što je to slučaj sEn gleskom", odgovorio
je Merlin. "Ljudiće je poistovjetiti s tobom i svima oko tebe. Služitće kao znak.
U trenutku kada je ljudi izgovore, cijelo tvoje područje i sve što ti predstavljaš bitće
im otvoreno, kao da su povukli polugu i otvorili vrata trezora. Pokazalo se da je to bilo
istina. Najbogatije riječi otvaraju skrivene prolaze značenja i znanja. Meñutim, drugo
obilježje riječi, namjera, još je moćnija. Merlin je izražavao namjeru kada je, kao i
svaki roditelj, rekao svom djetetu da jede, hoda i spava. Putem takvih riječi učimo
važne funkcije, a sada kada ih znamo, te riječi više nisu potrebne. Sami sebi više ne
govorimo da jedemo, hodamo ili spavamo. Namjera sadržana u riječima upila se u
vas, i sada vam treba samo podsjetnik ("Mislim daću sada otići spavati"), i željeni
rezultat je tu. Je li zaista ispravno nazvati točarolijom, kao što je to učinio Arthur?
Da, jer jednom kad je namjera iz riječi prihvaćena,čarolija se održava u obliku mentalnog utiska. Kažite nekome riječškola i odmahće se u njemu pojaviti utisci iz
školskih dana. Dobrim studentima pojavitće se asocijacije na uspjeh i pohvalu, a
lošim asocijacije na neuspjeh i kritiku. Cijeli naš život utisnut je u nas, a pokreću ga
riječi. "Smrtnici su zapleteni u riječi kao što pauk zapliće muhu u paučinu", tvrdio je
Merlin. "Jedino što si u ovom slučaju ti i pauk i muha, jer se zatvaraš u svoju mrežu."
Zaista je istina da svi mi koristimo riječi da bismo utisnuli u sebe navike pomoću kojih
život prolazi nesvjesno. Već smo spominjali poistovjećivanje s imenima i etiketama -
naravno, sve su to riječi. Meñutim, kojeće nam riječi pomoći ukloniti stare navike i
ograničena poistovjećivanja? Ako svaka riječ stvara utisak u umu, je li onda svaka
riječ ograničavajuća? "Paradoks riječi je", rekao je Merlin, "da ih morate
upotrebljavati da bi se disciplinirali i obučili. Hodanje, govorenje,čitanje - sve to dijete
mora naučiti. Majka i otac moraju obučiti dijete na način na koji to svijet zahtjeva, a to
je putem riječi. Problem je u tome što riječi nose i psihološko značenje. Roditelji
primjenjuju riječi da bi djetetu prenijeli osjećaj dobrog ili lošeg, ispravnog ili
pogrešnog. Najsnažniji izrazi su riječida ine . Ova dva sloga stvaraju granice ili ih
uklanjaju. Sve ono što mislite da možete učiniti jeda, skriveno negdje unutra, obično
onoda koje je izgovorio roditelj ili učitelj negdje u prošlosti. Sve ono što mislite da ne
možete učiniti jene koje se unutar vas skriva na isti način, a došlo je vjerojatno iz
istog izvora. "Zašto je to paradoks?" pitao je Arthur. "Zato jer, iako nam riječi govore
tko smo, mi smo ipak više od onog što one mogu reći.
Bez obzira na to kakvu kletvu prenose riječi, ljudi se ipak mogu promijeniti. Snaga
riječi sposobna je stvoriti nešto novo, a ne stvara samo ograničenja."Čarobnjaci
upotrebljavaju riječi da bi stvarima kojima smo mi navikli reći ne, rekli da. Na
jednom nivou točini i ova knjiga - tka novi svijet značenja da bi zamijenila stara
značenja s kojima smo odrastali. Meñutim, tu postoji i veća misterija. Riječi izražavaju
znanje i namjeru: dakle, oblikovanje namjere riječima prvi je korak da se ona ostvari.
Dva dobra primjera su molitva i afirmacija. Afirmacija poput: "Ja sam dobar" ili molitva
upućena Bogu poput: "Hvala na iscjeljenju", više su od verbalnih izražavanja misli.
Kadgod je riječ popraćena namjerom ona ulazi u polje svijesti kao poruka ili zahtjev.
Svemir je obavješten da imate odreñenu želju. Ništa više od toga nije potrebno da bi
se želje ostvarile, jer je računalska sposobnost univerzalne svjesnosti beskonačna.
Sve poruke sečuju i na njih slijedi reakcija.
"Smrtnici ičarobnjaci nisu tako različiti kao što bi mogao misliti", rekao je Merlin. "
jedni i drugi šalju želje u polje očekujući odgovor, ali u slučaju smrtnika poruke su
nejasne i zbunjene; u slučajučarobnjaka, one su kristalno jasne. Nijedna namjera se
ne zanemaruje, ali možda ima prepreka za njeno ispunjenje jer je u njoj skriveno
mnogo sukoba – svi sukobi ljudskoga srca."

ŽlVJETI S POUKOM

Živjeti s ovom poukom znači prihvatiti da svaka vaša namjera daje odreñeni rezultat. Čarobnjak je netko tko točno zna kako projektirati namjeru u polje svjesnosti i kako čekati da se ona ostvari. Mi ostali nismo toliko svjesni. I mi takoñe stalno šaljemo namjere u polje, ali točinimo nesvjesno. Naše želje su slučajne ili se ponavljaju ili su
opsesivne, a sve je to gubitak energije.
"Vi smrtnici pretpostavljate da se morate truditi da bi se vaši snovi ostvarili", rekao je
Merlin. "A zapravo većina poslova koje obavljatesprečavaju ostvarenje vaših snova."
Sčarobnjakove točke gledišta, što se manje truda uloži, to bolje. Poučavajući svoje
učenike,čarobnjaci im pokazuju kako da misle na ureñeniji, svjesniji, djelotvorniji
način. Da biste to učinili, potrebno je najprije ukloniti naviku mišljenja na način koji
sprečava svemir u ispunjavanju vaše želje. Zamislite da je vaš um radio predajnik koji
bombardira polje svjesnosti porukama. Ako sjednete i tiho promatrate svoj um, vidjet
ćete da je pun izmješanih signala. Istovremeno sumnjamo u ono što želimo postići; osoba kakva bismo željeli postati možda i nije ono što uistinu želimo, itd.
Um je jednostavno pun besmislenih ponavljanja. Procjenjuje se da je oko 90 % misli
koje netko pomisli odreñenog dana jednako onima prethodnog dana. To je zato jer
smo bića navike, brige i opsesije. Na kraju, um je pun nesvjesne statike koja seže
unatrag do samog početka dječjeg sjećanja. Možda obraćate pažnju samo na svoje
svjesne, voljne misli, ali vaš nesvjesni um brblja u pozadini pun neispunjenih nada,
starih strahova i želja, ukratko, ispunjen svim onim što se u prošlosti nije ispunilo.
Namjere su jednostavno želje, a želje su povezane s vašim potrebama. Dakle, sva ta
aktivnost uma koja se nije ispunila sastoji se od starih potreba koje se nisu
zadovoljile. Tisuću puta u prošlosti pomislili ste: "Ja želim", ili "Ja bih htio", ili "Nadam
se", ali ništa se nije dogodilo ili se dogodilo ono što niste željeli. "Volio bih kada bih
mogao isprati tvoj mozak", promrmljao je jednom Merlin kad se Arthur ponašao na
posebno nejasan način. "Tvoje misli bi trebale imati jasan tok; a umjesto toga, u glavi
ti je rat." "Zašto ne možeš isprati moj mozak?" pitao je bezazleno Arthur. "Jer svi i
sve u njemu si ti," prosiktao je Merlin. "Pretvorio si se u sve te stare sukobe koji se
ponavljaju, a oni neće nestati dok se ne promijeniš."
Prvi korak prema promjeni jeprep ozna van je. Prepoznajte da se bar nekoliko nada i
želja ostvarilo. Neočekivano, bez vašeg truda, netko vas je nazvao baš kada je vama
bilo potrebno da razgovarate; pomoć je došla iz nevidljivih područja; stigli su odgovori
na molitve. Sve se to dogaña u polju. Kada imate namjeru i kada je pošaljete u
univerzalnu svjesnost, zapravo se obraćate sami sebi u drugom obliku. Kao pošiljalac
poruke, vi ste pojedinac koji živi ovdje, u vremenu i prostoru. Ali, vi ste takoñe i
primatelj poruke, prerušeni u više jastvo koje je nadreñeno vašem prostorno vremen-
skom identitetu. Štoviše, vi ste i medijum kroz koji je poruka poslana, samačista
svjesnost. Da biste sebe sagledali u cjelini, potrebno je da zapazite ta tri vida sebe:
pošiljatelja, primaoca, i medija. Mnogo je varijacija na tu temu: vi ste želja, onaj koji
želi i onaj koji želju ispunjava. Vi ste promatrač, promatrano i proces promatranja. To
trostruko stanje je jedinstvo. Dakle, poslati poruku u polje i dobiti odgovor ne predsta-
vlja ništa za što biste trebali naporno raditi. U svojoj sjedinjenoj naravi, sve štočinite i
jeste ispunjavanje namjera; to je vaše zanimanje. Nema nijedne misli koju ste pomi- slili, a da ne stigne neki rezultat. Problem je u tome što svi mi previñamo rezultate
koji su previše tanani, koji ne odgovaraju u potpunosti našim ciljevima ili koji se ne
slažu s našim ego prosuñivanjima o tome što bi setreb alo dogoditi. "Vi smrtnici živite
u svijetu trebalo bi/ štoako" , rekao je Merlin. "Ja živim u svijetu koji jeste." Kada
naučite utišati um i pročistiti ga od svih dugotrajnih sukoba, otkritće se stvarnost
djelovanja svemira, ono što Jeste. O tomećemo govoriti više u trećem dijelu ove
knjige. Za sada, svakoga dana odvojite malo vremena da biste razmotrili sadržaj
svog uma.Čin zapažanja, iako vrlo jednostavan, jedna je od najmoćnijih metoda za
stvaranje promjene. Ono što ne vidite ne možete ni promijeniti. Vašem egu možda se
neće svidjetičinjenica da ste ispunjeni poricanjem, sukobima, izmješanim namjera-
ma, sramom, krivicom i svim drugim što zamračuje um i ne dozvoljava mu da vidi
stvarnost onog što jeste. Zapravo, ego je ponosan na svoju sposobnost da sve to
skriva od vas jer smatra daćete patiti ako se suočite sa svojim greškama, neuspje-
sima i grijesima. Drugi korak je da naučite kako ostvariti svojena mjer e. Koraci su
potpuno prirodni, ali ih treba naučiti. Uklonite ego, sa svim njegovim očekivanjima i
predviñanjima. Umjesto da osjećate da morate kontrolirati ishod svoje namjere,
budite uvjereni daće polje obaviti sav posao za vas. Uputite svoju namjeru u polje
bezvremenog; što je šira vaša svjesnost, jasnijiće biti signal koji šaljete. I na kraju,
budite opušteni i prirodni u cijelom tom procesu. Kada obavite sve to, vaša namjera ućiće u polje svjesnosti koje služi poput matrice koja povezuje vaše osobne misli sa
svime što postoji. Nenapornom toku prema ishodu neće smetati anksioznost i
vezanost strašnog ega. Zapravo, tama uma nije grijeh. "Zapamti zauvjek", upozorio
je Merlin Arthura, "Bog ne prosuñuje, točini samo um". Ispunjenje svih želja je ono
što Bog želi svakome. To je naše prirodno stanje jer smo mi stvaratelji svoje
stvarnosti.

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo


[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-poe
Blizanka
Administratorica
Administratorica
avatar

Female
Gemini Broj postova : 77896
Godine : 168
Datum registracije : 21.01.2009

PostajNaslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   2011-02-23, 09:37

Pouka deseta

Svi mi imamo zasjenčeno jastvo koje je dio naše stvarnosti. Sjena nije tu da nas
povrijedi već da ukaže na mjesto gdje smo nepotpuni. Kada prihvatimo sjenu
možemo je iscijeliti. Kada je sjena iscijeljena pretvara se u ljubav. Kada budemo
mogliživjeti sa svim našim suprotnostima, živjetćemo, poputčarobnjaka, naše
potpuno jastvo.
"Čini se da se ti nikad ne osjećaš usamljenim", primjetio je Arthur. Bilo je nešto zavisti
u njegovom glasu.Čarobnjak ga je pažljivo promotrio. "Ne, nije moguće biti
usamljen." "Možda to važi za tebe, ali..." dječak se nakratko zaustavio grizući usnu.
Meñutim, osjećaji su ga nadvladali i iz njega je provalilo: "Moguće je biti usamljen.
U ovim šumama nema nikog osim tebe i mene, a iako te volim kao oca, ipak ima
trenutaka..." ne znajući što da kaže dalje, Arthur je zašutio. "Nije moguće biti
usamljen", Merlin je ponoviočvršće. Znatiželja je prevladala Arthurova osjećanja.
"Ne vidim zašto?" rekao je. "Pa, u ovom slučaju zanimaju nas samo dvije vrste
bića -čarobnjaci i smrtnici", počeo je Merlin. "Čarobnjaci i smrtnici. Smrtniku je
nemoguće biti usamljen jer u sebi može pronaći toliko mnogo ličnosti.Čarobnjaku je
nemoguće biti usamljen jer u sebi uopće nema ličnosti."
"Ne razumijem. Tko je u meni osim mene?" "Prvo se moraš pitati tko je taj koga
zoveš 'ja'. Uprkos osjećaju da si jedinstvena osoba, ti si zapravo sastavljen od
mnogih ljudi, a tvoje ličnosti se ne slažu uvek jedna s drugom - daleko od toga!
Podijeljen si na desetine dijelova koji se bore za prevlast nad tvojim tijelom." "Važi li
to za svakog?" pitao je dječak. "O, da. Sve dok ne pronañeš put do slobode bitćeš
talac unutarnjeg sukoba tvojih ličnosti. Prema mom iskustvu, smrtnici su uvijek
uključeni u unutarnje ratove koji se vode izmeñu njihovih dijelova." "Ipak, ja se
osjećam kao jedna osoba," protestirao je Arthur. "Tu ti ne mogu pomoći", odgovorio
je Merlin. "Tvoj osjećaj da si jedna osoba nastaje iz navike. Mogao bi isto tako lako
sebe vidjeti na način koji sam ja opisao. Taj je način istinitiji jer objašnjava zašto
čarobnjaku smrtnici izgledaju tako rascjepkani i zbunjeni. Sve u svemu, susresti smrtnika tako je zbunjujuće dačesto pomislim da razgovaram sa cijelim selom, a ne
s jednim paketom mesa i kostiju." Dječak je izgledao zamišljen. "Zašto se onda
osjećam tako usamljen. Jer, uistinu, Učitelju, tako se osjećam." Merlin je prodorno
pogledao svog učenika. "Sa svim tim ljudima koji se bore za tvoje tijelo zaista je
čudno što se osjećaš usamljen. Ali, zaključio sam da će usamljenosti biti sve dok bude i drugih ljudi. Tako dugo dok postoji 'ja' i 'ti' bitće i osjećaja odvojenosti, a gdje
je odvojenost postoji i izolacija. Usamljenost je drugo ime za izolaciju." "Ali uvijekće
biti drugih ljudi na svijetu!" protestirao je Arthur. "Jesi li siguran u to?" odgovorio je
Merlin. "Uvijekće biti ljudi - to je neporecivo - ali, hoće li to uvijek biti drugi ljudi?
Pričekaj dok doñeš do krajačarobnjakovog puta, pa mi onda kaži kako se osjećaš."


RAZUMIJEVANJE POUKE

Kada pažljivo pogledate u sebe, vidjetćete da u vama postoje mnoge ličnosti koje se
nadmeću za vaše tijelo. Na primjer, sukob dobra i zla oživljava dvije ličnosti koje se
nazivaju svecem i grešnikom. One nikad ne prestaju s diskusijom, jer se jedna strana
zauvijek nada daće biti dovoljno dobra da bi zadovoljila Boga,A druga zauvijek
osjeća "loše" porive,koje ne može obuzdavati. Zatim, postoje uloge s kojima se
poistovjećujete kao dijete, roditelj, brat, sestra, muško, žensko, a da ne spominjemo
posao koji radite: liječnik, pravnik, svećenik, socijalni radnik, itd. Svaka od ovih uloga
zahtjeva nešto od vas, boreći se s drugima da bi nametnula svoje usko stajalište.
Nismo sečak ni dotakli vašeg osjećaja nacionalnosti ili vjerskog identiteta - već
samo ti osjećaji mogu stvarati beskrajne probleme. Ove ličnosti obično su u sukobu.
Stanje koje nazivamo srećom je stanje u kojem je većina tih sukoba prestala.
U trenutku vašeg roñenja taj rat još nije započeo jer kod djece nema sukoba želja.
Nema glasova dobra i glasova zla sve dok dijete dovoljno ne odraste da bi te zamisli
naučilo od roditelja.
"Ne možeš postatičarobnjak sve dok ponovo ne počneš razmišljati kao dijete", rekao
je Merlin. "Kako razmišlja dijete?" pitao je Arthur. "U prvom redu, osjećajući. Dijete
osjeća kad je gladno ili pospano. Kad doživi odreñeni osjećaj, dijete zna da li on
stvara zadovoljstvo ili bol i reagira u skladu s tim. Dijete nije usmjereno na to da želi
zadovoljstvo, odnosno da izbjegava bol." "Čini mi se da u tome nema ničeg poseb-
nog", rekao je Arthur. "Dojenče samo plače i smije se, jede i spava." "Mnogi bi
smrtnici bili sretni da se mogu tako ponašati i kada odrastu", promrmljao je Merlin.
Pravo je postignuće živjeti u ovom svijetu u stanju zadovoljstva." Bezazleni instinkti
novoroñenčeta u vezi sa onim što osjeća kao dobro ili loše brzo se gube. Počinju se
javljati unutarnji glasovi; prije svega, glas majke koji kaže "da" i "ne", "dobro dijete" i
"loše dijete".Kada su da, ne, dobro i loše u skladu s onim što dijete želi, sve je u
redu. Ali, sukob neizbježno nastaje izmeñu djetetovih potreba i onoga što očekuju
roditelji. Počinje sukob unutarnjeg i vanjskog svijeta. Ubrzo biva posijano sjeme
krivice i stida; neustrašivi temperament novoroñenog djeteta zasjenjuje strah.
Dijete je naučilo sumnjati u svoje vlastite instinkte. Unutarnji impuls "to je ono što
želim" pretvara se u pitanje: "Da li je ispravno da to želim?" Cijelog života radimo da
bismo se vratili u stanje prihvaćanja svoga "ja" s kojim smo prirodno roñeni.
Godinama se pitanja umnožavaju i u tajnim odajama i mračnim tamnicama psihe
nakuplja se onoliko sumnje, srama, krivice i straha koliko je to moguće. Ti su osjećaji
živi koliko god duboko ih mi sakrili. Unutarnji sukobi s kojima se teško mirimo vode
nas do zasjenčenog jastva. "Zanimljivo je ovdje na dvoru", primjetio je jednom
Merlin, kad je Arthur već postao kralj. "Nisam znao da svi vi smrtnici radite isti
posao." "Radimo li?" pitao je Arthur. "Kakav bi to posao mogao biti?" "Čuvar zatvora",
odgovorio je Merlin, odbijajući reći bilo što više o tome.
UČarobnjakovim očima svi mi u zatvoručuvamo naše zasjenčeno jastvo. Nesvjesni
um je zatvor u kojem su zatvorene neželjene energije, ne zato jer tako treba biti već
zato što smo tako godinama bili uvjetovani raznim da i ne, dobro i loše. Razmislivši o
Merlinovim riječima očuvarima zatvora, Arthur mu je rekao: "Ja ne želim biti takav.
Kako da se promijenim?" "Ništa lakše", odgovorio je Merlin. "Pobrini se da odigraš
obje uloge,čuvara zatvora i zatvorenika. Ako si s obje strane rešetaka, tada ti nisi ni
jedno od toga, jer se ove uloge poništavaju. Spoznaj to i budi slobodan."
"Ne znam kako", protestirao je Arthur. "Kako da pronañem to zasjenčeno jastvo o
kojem govoriš?" "Jednostavno slušaj. Kao svi zatvorenici i ono piše poruke po
zidovimaćelija."
Zasjenčeno jastvo je samo još jedna uloga ili identitet s kojim se poistovjećujemo, ali
to nečinimo javno. Većinom je zasjenčeno jastvo previše bojažljivo ili mu je neugo-
dno pa se ne želi izložiti svjetlu dana. Ali nema sumnje da ono postoji jer je svatko od
nas izmislio svoju vlastitu sjenu – osobučiji je zadatak da na sebi nosi sve energije
koje mi nismo uspjeli ukloniti. Za novoroñenče ne postoji problem vezivanja za "loše"
ili nezdrave osjećaje. U trenutku kad u dječju okolinu ubacite nešto negativno, onoće
zaplakati i okrenuti se. To je izuzetno zdrava reakcija jer takvim slobodnim samoizra-
žavanjem dijete neutralizira energije koje bi se inače priljepile za njega. Meñutim, dok
odrastamo, učimo da nije uvijek dobro spontano reagirati. U ime uglañenosti i takta,
ili poznavanja vlastitog položaja u svijetu, odnosnočinjenja onoga što naši roditelji
žele, svatko uči kako zadržati negativnu energiju. Postajemo bateriječiji je životni
vijek sve duži i duži sve dok se, kad odrastemo, u nama ne nagomilaju godinama
stari osjećaji poput ljutnje, zamjeranja, frustracije i straha. Najgore od svega je to što
smo do tada već zaboravili instinkte koji nas od togačuvaju.
"Bilo bi zanimljivo kada bi jednog dana mogao vidjeti koliko si sličan bombi", rekao je
Merlin dječaku Arthuru. "Što je to bomba?" "Kada bi živio unatrag u vremenu, što je
jedini razuman način za življenje, onda bi znao." Merlin je za trenutak razmislio.
"Zamisli svinjski mjehur koji napuhuješ sve dok ne eksplodira. Bomba djeluje po
istom načelu, osim što eksplodira tako jako da ubija ljude." "Moj Bože, zar se ne bi
moglo spriječiti da se tako nešto dogodi u budućnosti?" pitao je užasnuto Arthur.
"Ne, ne razumiješ. Bombe eksplodirajuza to da bi ubile ljude. U tome i jeste stvar.
Spomenuo sam to jedino zbog toga što su smrtnici slični bombama koje hodaju
naokolo i sve vrijeme eksplodiraju. Eksplozija šrapnela - takoće se zvati djelići
bombe – nije ništa veća od eksplozije bijesa. Zaista, kada bi ljudi mogli eksplodirati i ubijati druge ljude bez straha od kazne, većina njih bi tako ičinila."

ŽIVJETI S POUKOM

Okončati unutarnji rat znači završiti sukob izmeñu svih svojih ličnosti. Moguće je
osloboditi zasjenčeno jastvo njegovog tereta potisnutih energija iz prošlosti i na taj
način stvoriti uvjete za unutarnji mir, jer strah od povrede je taj zbog kojeg vaši
unutarnji glasovi ne vjeruju jedan drugom. Meñutim, ne možete početi uklanjati ove
unutarnje napetosti sve dok ne saznate odčega su načinjene vaše ličnosti.
Ličnost je uvek načinjena od istog materijala neke stare energije pridružene sjećanju.
Na primjer, recimo da se sjećate kazne u djetinjstvu za nešto što niste učinili.
Energija razočaranja ili nepravde pridružitće se tom sjećanju i vićete na osnovu toga
početi graditi dio ličnosti - dijete koje okrivljuje - kojiće gledati na svijet kroz svoje
usko gledište sve dok se ta energija ne oslobodi. Ljutito unutarnje dijete samo je
sjećanje koječeka da se njegova energija neutralizira i takoće biti sve dok se to ne
dogodi. Budući posjedujete i sjećanja koja su sretna, unutarnje ličnosti pojavljuju se u
ugodnim i neugodnim oblicima. Ugodno je sjećati se nagrade za dobar posao;
neugodno je sjećati se kritike. Meñutim, ta suprotna sjećanja ne potiru jedno drugo;
ona zadržavaju svoj integritet i sukobljavaju se sa svojom suprotnošću. Kada prosu-
ñujemo nešto, prirodno je reći "ja sam u pravu", čak i ako je slijedeći doživljaj potpuno suprotan. Kritika ili nepravedna kazna zadržatće se u nama ponavljajući
svoj scenario uvijek iznova sve dok slijedeći put neka druga energija, na primjer,
energija pravilnog postupka i pohvale, ne izrazi svoju točku gledišta. S ovim potisnu-
tim energijama možete lako stupiti u kontakt. Sjedite u tihu sobu. Lagano dišite.
Zatim, bez promjene u ritmu disanja, obratite pažnjuna lagani ritam i tok disanja.
Nemojte ići dalje sve dok vam disanje ne bude ugodno i smireno. Kad se to dogodi,
pokušajte se prisjetiti izuzetno neugodnog dogañaja iz svoje prošlosti, dogañaja u
koji su uključeni snažni negativni osjećaji poput sramote, poniženja ili krivice. Recimo
da su vas uhvatili kako varate na testu ili kradete. Nije bitno da li je dogañaj bezazlen
ili ozbiljan, u ovom trenutku u potrazi ste za osjećajima koji su u vezi s njim. Prizovite
jasnu sliku tog dogañaja u svoj um i osjetite ono što ide s njim. Sada obratite pažnju
na svoje disanje - ono više neće biti lagano. Ovisno o vrsti osjećaja koje ste prizvali,
vaše disanjeće biti intenzivno ili površno, moždaćetečak dahtati ili zadržavati dah.
Ove promjene odraz sučinjenice da je disanje vjerno ogledalo procesa mišljenja, a
posebno emocija kojih se sjećamo. Ono što doživljavate su tri komponente o kojima
smo govorili: sjećanje, energija i vezanost. Kada se one spoje, eto početka
podličnosti. Sve podličnosti žele isto: izraziti se kroz vas. Dijete koje plače, usamljeno
dijete, frustrirani adolescent, ljubavnik koji se nada, ambiciozni radnik svi oni žele
živjeti svoj život kroz vas. I točine, naizmjenično.
Nijedna ličnost ne pronalazi potpuno ispunjenje i zbog toga se sve moraju boriti za
svoj trenutak pod suncem, ili u sjenci. Sukob koji tako nastaje razlog je višestrukosti
ljudskog života koji je pun i svjetla i sjene.Čarobnjak, meñutim, živi samo u svjetlu.
Poput djeteta,čarobnjak se ne veže za energiju. Oslobodivši se svih vezivanja koja
potiču naš unutarnji rat,čarobnjak je prevladao ličnost i boravi učistoj svijesti.
Put od stanja smrtnosti do stanjačarobnjaka možda izgleda tajanstven, ali je zapravo
potpuno prirodan. Potrebna je jedino ravno teža, koju je tok života sposoban održati.
Postoje mnogi načini oslobañanja stare energije. Jedan od najmoćnijih je priznati da
ona postoji. Umjesto poricanja onogčega se sramite ili što okrivljavate, pogledajte u
sebe i recite: "Osjećam se baš tako."Često je dovoljan takav trenutak samosvjesno-
sti jer su sve energije unutar nas zarobljene putem poricanja. Prevladajte poricanje i
pola bitke je dobijeno. Priznavanje je oblik samoprihvaćanja. Nije potrebno reći: "U
redu je osjećati se posramljen ili okrivljavati nešto", jer se tih energija želite osloboditi,
a ne zadržati. Meñutim, treba reći: "Ja tako osjećam. Ti osećaji su stvarni." Jedna od
najdjelotvornijih tehnika za prevladavanje poricanja jeste upotreba disanja. Lezite u
tihu sobu i opustite se. Zatim dišite na način kojim želite, površno ili duboko, brzo ili
sporo. Nemojte se naprezati, nemojte davati prednost nekom odreñenom ritmu,
samo dozvolite da se disanje odvija. Moždaćete uzdahnuti ponekad, ali to je u redu.
Zatim još jednom udahnite i još jednom izdahnite, neforsirajući disanje niti ga
zadržavajući. Nastavite disati na taj način i dozvolite svojim emocijama ili slici da se
pojave. Ovom postupku može se pripomoći usmjeravajući pažnju na srce ili bilo koji
drugi dio tijela gdje nešto osjećate – odreñena područja u tijelu blisko su povezana s
osjećajima. Tokom ove vježbe početće se oslobañati potisnute energije. Simptomi
ovog oslobañanja mogu se pojaviti u obliku blijedog sjećanja, sjena osjećaja iličak
snažnih izraza emocija poput plakanja. (Ako vaši osjećaji budu previše snažni,
jednostavno prestanite s vježbom i pet minuta se odmorite zatvorenih očiju.) Većina
ljudi posjeduje toliko pohranjene energije daće brzo zaspati tokom ove vrste disanja.
To je znak dubokog umora kojeg se tijelo sada oslobaña. Ako ne osjećate oslobaña-
nje energije u oblicima koje sam upravo opisao, to znači da ih umom zadržavate. Um
se može zaobići promjenom u ritmu disanja: pokušajte disati površno i prilično brzo.
Ovo brzo, površno i ritmično disanje smetatće svjesnom umu i omogućitiće energi-
jama da ga zaobiñu. Na taj način možete disati minutu ili dvije, ali ne duže, jer
oslobañanje može postati prejako. Ova vježba može se ponoviti da bi "izdahnuli"
stare potisnute energije, ali je takoñe vrlo korisna u neutraliziranju novih emocija ili
osjeta koji žele izaći. Poput svih drugih vaših vidova i vaša sjena se želi izraziti i
osloboditi. Prvi korak sastoji se u tome da se pronañe prirodan, ugodan način za
uklanjanje negativnih energija, a ne da se pohranjuju u skrivenim tamnicama uma

_________________
Ono sto MOGU ne mora da znači i da HOĆU,
ali ono što HOĆU uvijek znači da MOGU
ellaMarigo


[Vrh] Go down
https://www.facebook.com/pages/Carpe-diem-citati-lijepe-misli-poe
Sponsored content




PostajNaslov: Re: Deepak Chopra Put Čarobnjaka   

[Vrh] Go down
 
Deepak Chopra Put Čarobnjaka
[Vrh] 
Stranica 1 / 1.

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Relax forum :: Društvo i zabava :: Kultura i umjetnost :: Književnost :: Mudre misli, citati i odlomci iz knjiga :: Citati po autorima-
Forum(o)Bir: