Pišete li pjesme ili samo volite poeziju, slobodno ovdje upišite svoju omiljenu pjesmu.

ja ću svoju napisati..
sam da znate vi ste prvi koji ovo čitate .. :oops:
USAMLJENIK
u jednoj sobi na kraju grada
dok zora rađa novi dan,
jedna se suza u oku krije,
jedan je čovjekl još uvijek sam.

sudbina mu nije naklonjena bila,
za njegov bol ona je kriva
i ove noći budan je bio,
zbog jedne žene opet je pio.

dok luta gradom zastane često ,
na licu mu se vidi tuga sva
on svima ženama u oči gleda,
još uvijek traži ta oka dva....

IDENTITET:
MB2302977151132

Pitate šta sam?
Rođen kao
želja, dijete, pričalo, sanjar,
crven, plav, partizan, žut,
budala, ljubav,
ne mržnja

rastao sam i bio
tragač, plivač, samoubica,
izgovor, zločin, sedam riječi,
sto riječi, koliko god trebaš
riječi, pokret, nikad brz, laž,
laž zbog istine, obećanje,
drug koji sluša, muzika

sad sam
more i nebo, oblak i kiša,
dva oblaka, vjetar koji ih tjera,
prašina zaboravljenog jutra,
kupina kraj puta

nisam mržnja
ne umijem spavati
tražim što ne mogu biti
bježim od čekanja
čekam
znam

trenucima postajem
ime, broj, sjena, marihuana,
gorka voda, dobitnik, planina,
gubitnik, tišina, uspomena,
krug, riječ, kraj da bih
ostao početak,
ne mrzim

To sam
i još nekoliko sitnica.


Mehmed Begić

Cekam te....
Cekam te....
Dodji i donesi mi samo svoj osmeh,
taj osmeh je jedino sto trazim,
sve ostalo imam.
Imam oci koje ce videti
tvoje tuzno lice.
Imam ruke koje ti nikada
nece dozvoliti da padnes.
Imam srce u kome ces
pronaci svoj dom.....

objavljeno na pticica.net (nepoznat autor)

Naša nova članica Silvinka piše divne pjesme,
evo jedne:

Ogrlica od snova

Snovi moji su poput bisera
što sam ih tuđim pogledima sakrila.
Kutijicu staklenu njima sam punila,
ali se ona nedavno razbila.
Rasuti se snovi u stihove pretvorili
i u pjesme kao ogrlica počeli nizati.
Pružam ti ogrlicu od snova mojih
pa i ti dodaj bisere svoje,
zajedno kročimo dalje
i odsada sanjajmo u dvoje.

haloooo, veselo društvo !!! kako ste mi...
Božić je prošao, ali evo jedne predbožićne (ako nemate ništa protiv):Predblagdanska razmišljanja

Sjedim sinoć za stolom i listam novine,
petardi se začu prasak negdje iz daljine.
Opet djeca gruvaju! Ta kud će ranije?
Daleko su blagdani, vrijeme im još nije.

Na kalendar pogled svrnem,
vjerujte mi – sva protrnem.
Kalendaru - zadnja strana,
stiže Božić za par dana.

Kad se bliži Božić i Godina nova
sjetimo se dobrih djela, ali i grijehova.
Jesam li koga uvrijedila, nažao mu učinila?
Je li koja ružna psovka iz usta mi izletila?

Nisam bila zavidna, nikom štetu učinila,
žalosne sam prijatelje često utješila,
pomogla sam kad sam mogla kome,
a nisam ni tražila zahvalnost na tome.

Sve u svemu, kad se zbroji,nisam tako loša bila,
za Božić sam, zato mislim, i ja poklon zaslužila.
Ne trebaju mi moderne niti skupe stvari,
već jedino očekujem da budemo zdravi.

Želim, da uz kćerku našu, unuke i zeta,
dočekamo zdravi mnoga Nova ljeta.
Zato Boga molim, nek' nas uvijek štiti,
a ja ću se truditi i još bolja biti.


SRETAN VAM BOŽIĆ I FRIŠKO DOLAZEĆA NOVA GODINICA !!! :djedica: :poklon:

Ova mi je isto lijepa:

Tvoje ruke

Dlanove tvoje ćutim
kao meko krilo ptice
dok lagano klize
niz moje vlažno lice;
jednom će ga,
možda,
po sjećanju vajati.
Kao nježni lahor
u proljeće
tvoj dah na vratu osjećam
i znam
rukama moj lik upijaš
da budem uz tebe
kada ostaneš
sam.



Silvinka

Ljubav je

Ljubav je cvijet u travi,
Buba Mara na listu,
misao radosna u glavi
i osmjeh na dragom licu.

Ljubav su dječji obrazi
i ručice oko vrata,
utješna riječ nade
kad bol kucne na vrata.

Ljubav je zraka sunca
kad iza oblaka grane,
veče u tvom zagrljaju
i jutro što zbog nas svane.



Autor: Silvinka

evo jedna moja.....

Stojim na mjestu...

odbacila si me tako lako,
tako lako odustala si od nas.
a volio sam te...
vjerovao ti i bio ti oslonac.
razlozi mi sada više bitni nisu
ionako te više nemam..i nisam tvoj!
sve one tvoje riječi i poljupce
pokušati ću ostaviti iza sebe.
i probati nastaviti živjeti.
i buditi se bez tebe...
ali drugima svoje srce dati neću..
osjetile su to i otišle.
a ja nikako da se maknem od tebe.....

i još jedna....

gdje si?

gdje si ljubljena moja?
gdje mi se skrivaš?
dođi..trebam pogled tvoj...
proviri na tren...
da osjetim toplinu tvoga oka..
okusim blizinu tvojih usana...
sam sam...sasvim sam...
bez tebe da me vodiš...
da pomažeš...da se šališ...
dođi...trebam te da opet budem jak...
želim opet biti u milosti tvojoj...
želim opet kao nekada biti tvoj...
samo tvoj....

Konstantin Simonov - Čekaj me

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Samo me čekaj dugo
Čekaj me i kada žute kiše
Noći ispune tugom

Čekaj i kada vrućine zapeku
I kada mećava briše
Čekaj i kada druge nitko
Ne bude čekao više

Čekaj i kada pisma
Prestanu stizati iz daleka
Čekaj me i kada čekanje
Dosadi svakome koji čeka

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Ne slušaj kada ti kažu
Da je vrijeme da zaboraviš
I da te nade lažu

Nek povjeruju i sin i mati
Da više ne postojim
Neka se tako umore čekati
I svi drugovi moji

I gorko vino za moju dušu
Nek piju kod ognjišta
Čekaj i nemoj sjesti s njima
I nemoj piti ništa

Čekaj me i ja ću sigurno doći
Sve smrti me ubiti neće
Nek' rekne tko me čekao nije
Taj je imao sreće

Ko čekati ne zna
Taj neće shvatiti
Niti će znati drugi
Da si me spasila ti jedina
Čekanjem svojim dugim

Nas dvoje samo znat ćemo kako
Preživjeh vatru kletu
Naprosto ti si čekati znala
Kao nitko na svijetu.

Soneta 45

Ne budi daleko od mene ni jedan jedini dan,
jer, ne znam kako bih rekao, daj je dug
i cekat ću te kao na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu vlakovi.
Nemoj otici ni samo na sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kucu
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjede u odsutnosti:
ljubljena, ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom casu otici ceš tako daleko
da ću obici zemlju ispitujuci
hoceš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

P. Neruda

Želja

Kad bih imao jednu malu, malenu kućicu.
Kad bih u noj imao jedan mali tepih
I kad bi sve to bilo moje.

Stol, mastilo, polica
I na prozorima moje zavjese.
I na polici kad bih imao svoje knjige.

Kad bih imao jednu malu, malenu kuću
I u njoj ženu koja bi me bez para voljela…
I kad bi ta žena bila moja.

Ma gdje i u ma kom mjestu bilo,
Kad bih malu, malenu kuću našao,
Dovoljan bi bio jedan mali tepih,
Dovoljan, pa čak i suvišan.

Ma gdje, u ma kom gradu bilo,
Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige,
Ženu koja me ne voli zbog para,
To bi bilo dosta, čak i suviše.



Dževdet Kudret Solak

UMRO SAM A TI MI OPROSTI

Umro sam a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći
oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene
snaći ćeš se
iz njih ljubav prosto izbija
te pjesme to sam ti sad ja
oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo
tako žureći nisam ni pomislio
da ćeš biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati..

Zheljko Krznaric

Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime;-

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo, gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

Dođi, čekaću te!- U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše.

Aleksa Šantić