1. Morate biti svjesni oko koje se stvari ispričavate pa to i naglasite, poput „Znam da sam te povrijedio što sam došao sat vremena kasnije na naš spoj/večeru/i slično.“

2. Objasnite zašto ste učinili to što ste učinili. Ako imate valjan razlog, ne koristite to kao izgovor nego kao objašnjenje. Ako nemate valjano objašnjenje, ili ste privremeno bili idiot, to i priznajte. Kažite “Morao sam raditi duže nego što sam mislio, ali sam ti trebao to odmah javiti kad sam shvatio da ću kasniti.“ ili „Izgubio sam pojam o vremenu. Bio sam neoprezan i nisam obraćao pažnju koliko je sati.“

3. Recite joj kako se osjećate zbog toga što ste ju razočarali. Sada je vrijeme da pokažete svoje žaljenje. Recite joj „Osjećam se stvarno loše što sam zakasnio. Ne mogu vjerovati da sam ti to učinio. Jako mi je žao.“

4. Kažite joj da ćete joj se iskupiti i to stvarno napravite. Recite joj „Potrudit ću se obraćati više pažnje na naše planove. Rezervirao sam stol u tvom najdražem restoranu sljedeći vikend/kupio ulaznice za kino/nešto drugo“.

5. Gledajte ju u oči dok joj to govorite, a neće štetiti ni ako ju zagrlite. No, budite sigurni da vam je stvarno žao prije nego učinite bilo što od ovoga. Ako osjećate da ona radi preveliku stvar od toga i ne znate zašto joj to toliko smeta, ona će primjetiti da je vaša isprika neiskrena i razljutiti ćete ju još više.

Izvor

Kao i svakom drugom ljudskom bicu, cemu podjela musko/zensko?

Gledajte ju u oči dok joj to govorite

ne samo u trenucima isprike, nego u svakoj komunikaciji. ne mislim pri tome da treba netremice buljiti sugovorniku u oči, s vremena na vrijeme može se skrenuti pogled, ali jedna od osnova komunikacije je gledanje u oči.
i mislim da su upute o tome kako se ispričati, bilo ženi ili muškarcu, suvišne, jer ako je isprika iskrena, onda ne trebamo upute.
ako nije, onda je to nešto sasvim drugo...

za početak: dovoljno je bilo kako se ispričati...
nekima ponos niti to ne dozvoljava

Ja sam za malo više slobode, a ne za stalno ispričavanje. Svakako treba što više razgovarati.